Moglo je bolje, moglo je lošije, ali na kraju cilj je ostvaren

Sezona puna turbulencija, frustracija, a u konačnici i uspjeha te povratka u ABA ligu. Teško je analizirati svaki detalj, ali nekoliko stvari obilježilo je sezonu “čistilišta” u KK Zadru.
DOBRO
Povratak u ABA ligu
Pred početak sezone 2011./12. zacrtan je “sveti cilj”; povratak u regionalnu ligu. KK Zadar nije predodređen za igranje protiv Darde, Dubrovnika ili Križevaca. Zadar mora igrati protiv Cibone, Partizana, Cedevite, Olimpije… Cilj je i ostvaren. I to je najvažnije. Zadar se kroz A-1 ligu za prvaka ekspresno vratio među elitu i nije previše “životario” u hrvatskoj ligi. No, povratak u regionalnu ligu stavit ćemo pod ono “dobro” ponajviše zbog emotivnih razloga. Ukoliko sagledamo širu sliku, dobro bi se morao razmisliti i izanalizirati je li za klub dobro da se natječe u ovoj ligi. Ona možda i je besplatna (ako izuzmemo nekih stotinjak tisuća eura za pozivnicu), ali ona će nas (da, nas!!!) itekako koštati. Jer za tu ligu ipak treba kupiti kakvu-takvu momčad, a to znači i barem dva (najvjerojatnije) Amerikanca, a to znači i trošenje. A trošiti u ovakvim vremenima nije dobro. Pogotovo kada u vlastitoj momčadi nemaš domaćih igrača koji će ti stvoriti osovinu momčadi. Zadar treba regionalnu ligu. Kvragu, ta liga treba i Zadar, ali zašto odmah i pod svaku cijenu.
Aleš Pipan
U jednom trenutku se činilo da je veći grijeh napravio Aleš Pipan kada je stavio Zadniku protiv Cedevite u igru, nego svi oni koji su Zadar doveli do višemilijunskog duga zajedno. A kada je skinuo Cibonu u četvrtfinalu Kupa činilo se kao da je najveći trener koji je ikad stupio u Zadar. No, Zadar je takav grad i tu se ne može previše pomoći. Svi znaju sve i svi znaju najbolje. Doduše, malo tko je od takvih i trener, a još manje ima onih koji su zaista uspješni treneri. I sada tko je ovdje lud. No, ajmo mi o činjenicama. A činjenica je da je Zadar s Alešom Pipanom na klupi ostvario cilj i vratio se u ABA ligu. I to s prilično limitiranom momčadi. Dobro, Dušan Ivković je vjerojatno bolji trener od Pipana. I mnogi drugi. Ali realno, od trenera koje Zadar može dovesti, koje rješenje je bolje?
Edvin Šimunov i Branko Skroče
Grešaka je bilo. Na nekim su nešto valjda i naučili, ali dvojici čelnih operatore kluba, predsjedniku i sportskom direktoru mora se dati prolazna ocjena. Nakon godina i godina besmislenog trošenja i upropaštavanja, stiglo je dno. A čini se da se Zadar iz tog dna ipak izdiže. No, o toj temi nema smisla puno više govoriti, jer će budućnost ipak pokazati koliko su zaista dobri. Preoblikovanja, izlazak iz duga, preustroj škole košarke… Vidjet ćemo…
Ive Ivanov i momčad Zadra
Cilj je ostvaren. Zadar je osvojio četvrto mjesto u Ligi za prvaka koje mu je uz pozivnicu donijelo nastup u ABA ligi. Svakako da se mora istaknuti kapetana momčadi Ivu Ivanova koji je prije svega svojim primjerom i borbenošću nosio momčad Zadra. Ono momčad se odnosi na jedan drugi segment. A to je taj da je ova sezona bila sezona bez prevelikih ekscesa. Da, standardno za Zadar, igrači su dolazili i odlazili, ali svi su zaista davali sve od sebe. I unatoč činjenici da nisu primali redovito plaću i da im je ona itekako kasnila, uvijek su bili 100% “unutra”.
LOŠE
Početna selekcija igrača
Ante Delaš, Franko Kaštropil, Ivica Radić, Uroš Zadnik, Toni Brnas, Filip Tončinić. To su bili igrači koji su uz “ostatke ostataka” iz prošle sezone trebali činiti momčad Zadra. Barem prema početnoj ideji. Razmislite. Bili ta momčad uopće uspjela stići do Lige za prvaka, a kamoli uhvatiti ABA ligu. Od te šestorke jedino je Ante Delaš zaslužio prolaznu ocjenu. Ostali…loše. Selekcija koja je napravljena na početku je bila potpuna pogreška. Kasnije su stizali Goran Vrbanc, Karlo Vragović i Ante Krapić. Kasnije i Zoran Vrkić koji nije imao neku važniju ulogu. Prije njih je Ive Ivanov odlučio ostati. Tek su ta četiri igrača promijenila krvnu sliku momčadi Zadra. Bez njih bi bilo jako teško.
DeWayne Reed i Abdullahi Kuso
Ali ovdje nisu u pitanju njihove igračke kvalitete, već timing njihova dolaska. Ako se već odlučilo pojačati momčad s dva strana igrača, onda se to moglo napraviti barem mjesec dana ranije. Da ti igrači i prođu dio treninga i utakmica s momčadi. Ovako je Reed svoju prvu utakmicu imao u prvom kolu Lige za prvaka, a Kuso je stigao i još kasnije. Kada se već kupovalo “mačke u vreći”, onda se moglo to napraviti na malo bolji način. Niti jedan niti drugi nisu loši igrači, ali nisu davali ono što bi objektivno i mogli.
Pripreme
Dok je Aleš Pipan vodio Poljsku na Europskom prvenstvu, momčad je odrađivala pripreme. Za taj period iz Splita je doveden kondicijski trener. I tu se itekako promašilo. Cijele pripreme odrađene su ofrlje, a način na koji je momčad kondicijski vođena u najmanju ruku spada pod način rada od prije 20 godina. Potpuni promašaj koji je rezultirao dugim lošim fizičkim stanjem momčadi u početku sezone. Ovaj put se ne smiju dovoditi treneri preko poznanstava, već u ovom slučaju struka MORA odigrati jedinu ulogu. I pojedinci u klubu ipak moraju shvatiti pojam “moderni sport”.
Od mladih ni M
Zadar je možda nekad bio grad košarke. Nekad je proizvodio veliki broj igrača koji su iz omladinskog pogona mogli preuzimati važnu ulogu u seniorskoj momčadi. Danas toga nema. A zašto ne? Na to pitanje odgovor moraju dati oni koji su plaćeni da daju odgovor na to pitanje. Gdje je problem? Pa kod onih koji su plaćeni ili su bili plaćeni da stvaraju te igrače.