Ideološka bespuća

Kad ne ide ekonomija, ide ideologija.
Šef HDZ-a Tomislav Karamarko i premijer Zoran Milanović razočaranom, gladnom narodu, sitom rasprava o partizanima i ustašama nude odgovore tko to bolje razumije govor ’45. i što je to (ne)narodna vlast…
No, dok Karamarko s čela najveće oporbene stranke ima komoditet kritizirati aktualnu vlast da ništa nije učinila za narod pa je nenarodna, Milanović sebi nije smio dozvoliti hvatanje u tu ideološku klopku jer mu zbog lošeg stanja u gospodarstvu građani iz dana u dan smanjuju politički rejting. Ispraznost njihove prve javne svađe upravo je dodatno depresivna jer signalizira ono čega se građani najviše boje – da nema jake političke snage koja bi brzo izvukla zemlju iz duboke gospodarske krize.
Naime, uvijek kada se nema što reći na ekonomskom planu rezervna varijanta je ideološka, svjetonazorska, ona koja treba skrenuti pozornost sa sadašnje zbiljnosti u bespuća one povijesne.
Da je bio malo manje tašt i malo više siguran u sebe, Milanović bi izbjegao Karamarkovu klopku i ne bi izazvao kritiku da se bavi prošlošću, dok danas propadaju tvrtke, radnici ostaju bez posla, a mladi „rade” na Zavodu za zapošljavanje.
Umjesto da pusti Karamarka, koji se odgurivanjem Jadranke Kosor u „zapećak” konačno dočepao prilike da nešto progovori, da on u javnosti ispadne samo još jedan istjerivač (zlo)duha komunističke prošlosti, Milanović mu je ušavši u ideološki sukob dao na važnosti.
Zapravo je u zadnje vrijeme premijer Milanović pravio greške u koracima pa bi mu sudac (javnost) to mogao zapamtiti i oduzeti mu loptu (Vladu) prije isteka mandata. Ono za što je Milanović u početku skromno molio građane, a to je strpljenje, toga je sve manje, a svojim je ironičnim izjavama s visine počeo sličiti Čačiću.
Zašto bi bilo sporno da prenoći u luksuznim odajama svoga prijatelja, uglednog poduzetnika Emila Tedeschija, nema tu nikakvog sukoba interesa, čudio se Milanović koji istodobno stalno ponavlja da je moralnu i ljestvicu odgovornosti postavio vrlo visoko i da to vrijedi za sve članove Vlade. Pa je i „crna” Holy morala otići zbog e-maila. Ili zbog Čačića? Milanović kao da ne vidi da ponekad i sam pravi političku štetu svojoj Vladi.
Dok se bavi Karamarkovim ideološkim podvalama, Milanoviću curi dragocjeno vrijeme za obećane investicije, za rast BDP-a, za zapošljavanje, za sređivanje stanja u javnim poduzećima, za podizanje standarda građana…
A on, nimalo politički mudro, na sve to bezosjećajno reče da on nije tu da bi izražavao sažaljenje nad sve težim životom građana, da on nije duhovni otac, da je premijer!
To je zazvučalo upravo „nenarodno”, u smislu kao da se vlast udaljila od naroda, i ne želi slušati njegove brige i jade.
Možda je Karamarko inspiraciju za kritiku vlasti dobio upravo nakon ovakve premijerove izjave zaboravivši se istodobno zapitati kakav bi epitet ponijela vlast njegove stranke u Sanaderovom mandatu. Što se tada učinilo za narod?
Kritika ideoloških rasprava u vrijeme kada treba skupiti sve snage da bi se gospodarski napredovalo došla je, s pravom, iz HUP-a no nažalost, premijer i onaj koji „puca” na premijersku fotelju vjerojatno će je prečuti.
Kaže se da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje?!