Krumpiruša

Kada je preuzimajući premijersku dužnost svim sumnjičavcima odgovorila da će od vrućeg kriznog “krumpira” umješnom ženskom rukom znati napraviti dobru krumpir salatu, nitko nije ozbiljno povjerovao u Jadrankine kulinarske čarolije, no kada se ovih dana hrvatskoj javnosti servirala prava salata od poreznih postotaka kriznog nameta na plaće i mirovine, svi su ogorčeno shvatili da će morati ponizno jesti tu gorku krumpirušu.
Da se može govoriti i o panici, gubitku kompasa, moglo se zaključiti iz munjevitog rađanja Vladinih prijedloga za spas proračuna. Naime, od prvotnog žrtvovanja državnih službenika i namještenika i “bogatijih” umirovljenika došlo se na osam posto nameta na plaće, zatim na pet posto na primanja preko tri tisuće kuna, da bi finalni postotni sastojak famozne salate stao ne na tri posto na dio primanja koji prelazi preko tri tisuće kuna, već na tri posto na cijeli iznos. Diže se i PDV na 23 posto. Licitiranje postocima koji bi uzimanjem od plaća i mirovina vatrogasno povećalo prihod proračuna, čini se, signalizira ono na što upozoravaju ekonomski stručnjaci, a to je nepostojanje sustavnog antirecesijskog “ručka”.
Da je Vlada Jadranke Kosor doista izradila temeljiti plan koji treba zemlju izvesti iz krize onda bi pregovori sa socijalnim partnerima, sindikatima i poslodavcima te koalicijskim partnerima – umirovljenicima, izgledali drugačije, a ne bi se gotovo iz sata u sat mijenjali zbunjujući prijedlozi oko kriznog nameta koji umirovljenike tjeraju iz vladajuće koalicije, a građane u očaj. Čule bi se i druge mjere, one kojima se dodatno reže rashodovna strana proračuna te one proizvodne koje bi dale malo vjetra u leđa gospodarstvu.
Ovako s “Malo vitra” plovi jedino bivši premijer Sanader koji sada i ne mora posebno obrazlagati zašto je onako teatralno otišao. On je valjda procijenio da ipak ne umije kao sadašnja premijerka sjeckati vrući krumpir i maštovito ga servirati kao antirecesijsku salatu. Sve je jasnije kome će Jadrankina krumiruša najviše zastati u grlu. To što je najveći dio umirovljenika i loše plaćenih radnika pošteđen kriznog harača i nije za neku pohvalu jer se sa zaštićene tri tisuće kuna ionako teško živi.
Premda su umirovljenici i zaposleni u državnim i javnim službama zadovoljniji što se teret krize i loše unutarnje ekonomske politike rasporedio na sve zaposlene, radnici prigovaraju rastrošnoj državi i glomaznoj administraciji.
Oporba, pak, u predizbornom stilu kritizira Vladine prijedloge tvrdeći da se radi o porezu na lošu vlast, a istodobno nisu pokazali dovoljno snage da njihovi alternativni prijedlozi postanu prepoznatljiviji čemu je dodatno doprinijelo njihovo opetovano zazivanje prijevremenih izbora.
Događa se, naime, da građani više ne vjeruju političarima jer prevladava dojam da se svi samo bore za vlast pa poslije njihovog mandata može biti i potop.
Stvorila se atmosfera neizvjesnosti, bezizlaznosti i strah od onoga što donosi jesen.
Turistička sezona isticana kao hrvatska uzdanica u ublažavanju posljedica krize koja se ne tako davno potpuno negirala, mogla bi podbaciti i više od prognoza od desetak posto, a kada turisti odu, na rivijeri će se možda početi saditi krumpir kao čarobna antirecesijska biljka koja bi prema premijerkinoj recepturi, mogla postati i hrvatski specijalitet!