Glasnović: Rio se ne može uspoređivati sa Zadrom i Hrvatskom

Iako je Josip Glasnović već nastupio na Olimpijskim igrama u Pekingu gdje je osvojio odlično peto mjesto i iako se radi o europskom pojedinačnom i svjetskom ekipnom prvaku u disciplini trap, prije Olimpijskih igara u Riju, malo tko je u Hrvatskoj znao za njega. U samo nekoliko sati sve se promijenilo. Josip Glasnović je osvojio prvu hrvatsku medalju u Riju, koja je odmah bila zlatnog sjaja i preko noći postao je hrvatski sportski junak.
– Moram priznati da mi se život definitivno promijenio. Nisam naviknuo na ovakvu popularnost, na ovakvu pažnju. Teško mi je povjerovati da me je toliko ljudi pratilo, da mi ljudi prilaze, čestitaju mi, žele se fotografirati samnom. Lijep osjećaj – istaknuo je Josip Glasnović, jednostavan momak iz zagrebačke Dubrave, koji veliki dio godine sa suprugom Anom i kćeri Paulom provodi u Zadru, gdje ima kuću u Diklu i gdje, kako kaže, uživa, a uskoro će dobiti još jednu prinovu u obitelji.
– Jako nam se sviđa u Zadru. More je prekrasno. Paula se obožava kupati. Ja više volim popiti kavu i u miru pročitati novine. Grad je prekrasan.
Ljepši nego Rio de Janeiro?
– Apsolutno. Zadar je definitivno bolje mjesto od Rija. Zaista sam bio svugdje, ali kada dođem ovdje zaista se najljepše osjećam. S našim ljudima, čistim zrakom, prekrasnim čistim morem. Nema do toga.
A nema niti do osvajanja zlatne medalje. Doduše Glasnović je bio u krugu favorita za medalju. No, zlato je iznenadilo i njega samog.
– Vjerovao sam da mogu do bronce i nju sam i najavljivao. Imam iskustva, osvojio sam već devet europskih i svjetskih medalja, dobro sam se spremio i pratio me dobar osjećaj. A kada sam u polufinalu pogodio 15 od 15 golubova, onda je bilo jasno da sam i bolji od bronce i da imam srebro ili zlato.
I stiglo je zlato. Kakav je bio osjećaj pred taj zadnji pucanj?
– Teško mi je to odgovoriti jer se sve događalo jako brzo. Kada sam vidio da je moj protivnik promašio, jednostavno sam rekao sebi da sada moram biti miran, da moram pogoditi. Nisam niti znao koji je golub vani, što se inače zna. Samo sam ga pozvao i pogodio.
Odakle tolika mirnoća u ključnim trenucima?
– Imam u sebi tu smirenost, ali moram priznati da je nemoguće biti potpuno miran baš u svakim trenucima. Pred finale me uhvatila nervoza, ali mnogo mi je pomogla supruga s kojom sam se čuo. Ona me uspjela smiriti i kada je trebalo, bio sam najkoncentriraniji.
Imate 33 godine i čini se da niste rekli svoju “zadnju”?
– Za ovu disciplinu je teško reći koje su najbolje godine. Obično se zrelost dostigne nakon 25 godina i to traje do 37-40. Ja sam već sa 25 godina izborio Olimpijske igre i to nakon osam godina rada. Vjerujem da još mogu trajati. Srebrni u Riju ima 46 godina, a nastupili su i natjecatelji koji imaju preko 50 godina. Previše je to individualno da bi se mogla povlačiti neka paralela.
U svakom slučaju od Vas i u Tokiju očekujemo mnogo?
– Prije svega treba se kvalificirati na Olimpijske igre, a to u ovom sportu nije nimalo jednostavno. Dovoljno je spomenuti Cernogorza, koji je tek na kraju uspio izboriti Rio, a u Londonu je osvojio zlato. Sigurno je da, ukoliko uspijem izboriti i iduće Olimpijske igre, ću imati znatno manji pritisak jer već imam olimpijsko zlato.
Pretjeruje li se u pričama da je Rio prljav grad?
– Ne. Zaista nije čist. Ima na žalost i mnogo siromaha i beskučnika. Lijepo je vidjeti Kip Krista Iskupitelja i Copacabanu, gdje je doduše more jako prljavo, ali sve u svemu Rio de Janeiro nije ništa spektakularno. Lijepo to sve izgleda, pogotovo na televiziji, ali rađe se ja u Zadru kupam.
Bili ste na spisku MORH-a, ali u vojsku za sada ne možete?
– Na žalost kada sam išao na regrutaciju ozlijedio sam oko i imao frišku ranu sa tri šava i nisam tada mogao ući u sportsku satniju jer sam proglašen trajno nesposobnim. Sada, kada je moj problem trebao biti riješen na taj način, objasnili su mi da ne mogu kao trajno nesposoban raditi u vojsci. A kada sam donio potvrdu da sam zdrav, rečeno mi je da sam prestar da ponovo prođem regrutaciju. Hoće li se to riješiti, vidjet ćemo uskoro.
Prisustvovali ste i dočeku na Pozdravu suncu sa zadarskim jedriličarima i ostalim olimpijcima?
– To je bilo fantastično iskustvo. A zanimljivo je da smo se povezali s organizatorima preko facebooka. Vidjeli su da sam u Zadar pa me netko vidio na kavi i povezao sa sportskom zajednicom, tako da sam imao tu privilegiju da prisustvujem spektaklu. I zaista je bilo spektakularno. Toliko ljudi, na desetke brodova, policijska pratnja, bakljada…