Muke ribouzgajivača

Lažna je dvojba, razvijati uzgojno ribarstvo ili turizam.
Jedno uz drugo sasvim dobro može funkcionirati. Sigurno je da se uz more neće moći živjeti samo od ulova. Morat će se kad tad krenuti i u uzgoj.
Sve više na strani proizvodnje (Italija, Grčka, Turska, Norveška Čile) prevladava uzgoj.
Potrošnja ribe u EU koja raste temelji se na uzgoju.
Uzgoj je lakše kontrolirati u održivom pravcu proizvodnje.
Ulov u svijetu se smanjuje, unatoč povećanom broju ribarskih brodova, opreme i ulovnih sredstava.
Biološki razlozi (prelov i nemogućnost brzog razmnožavanja, zatim ekološki razlozi (onečišćenja i širenje naseljenih zona) bitno će umanjiti mogućnost prirodnog ulova koji će se sve više ograničavati.
Odgovor je jedan i jasan, valja krenuti u uzgoj. Nemamo strategije, nismo niti približno ostvarili brojke o dugogodišnjem povećanju uzgoja.
Naše mogućnosti su i 50-ak puta veće od dosadašnjeg uzgoja.
Malo smo učinili da bi pojedincima omogućili ulaganje u tu izdašnu granu našeg gospodarstva.
Veliki moćnici Ministarstva ribarstva, gospodarstva, turizma, graditeljstva i okoliša jednostavno im to ne omogućuju.
Zamislite ulagače koji traže koncesiju za uzgoj kod ovih pet ministarstava.
Ali to nije kraj muka za ulagatelje. Lokalno poglavarstvo može vaš projekt i uz sve suglasnosti lako odbiti i vi ste na početku.
Kako to prevladati? Vrlo jednostavno! Neka sva zainteresirana ministarstva preko vladinog povjerenstva za morske koncesije uzgojnog ribarstva sami ishode sve potrebite dozvole za određene morske koncesije uzgojnog ribarstva. Za svako uzgajalište u hrvatskom moru.
Takve zakonske koncesije s gotovim rješenjima valja dati na natječaj, odnosno na tržište svim zaintersiranim, odnosno mogućim ulagateljima.
Jedino na taj način mogu se ostvariti prava za veći broj ulagača i u većem opsegu početi koristiti ovo nesumnjivo veliko hrvatsko bogatstvo.
Vaš Bage