17 °C
Online izdanje
Subota, 27.svibnja 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Prilozi » Panorama
RSS feed
Današnji broj
Panorama
Povratak
Božić je obilježio hrvatsku povijest i kulturu
Piše: Ante Rogić
Foto: Zvonko KUCELIN

U povodu svetkovine Kristova rođenja i predstojećih božićnih blagdana razgovarali smo sa zadarskim nadbiskupom mons. Želimirom Puljićem koji je pojasnio smisao, poruke i dubinu slavljenja ovoga jednog od najvećih kršćanskih blagdana kada je, po kršćanskome vjerovanju Spasitelj svijeta došao na zemlju u liku djeteta kako bi svojim životom otkupio ljude i svima darovao vječni život.

Na kraju smo vremena Došašća, jakog vremena u tijeku liturgijske godine. Danas je Badnjak, sutra Božić. Otkad se u Crkvi slavi ovaj blagdan?

- Božić je uz druge dvije svetkovine, Uskrs i Duhove, jedan od velikih kršćanskih blagdana. Za taj se blagdan pripremamo kroz četiri tjedna koje liturgija naziva vremenom došašća. Sama riječ govori kako se nekoga očekuje, „netko dolazi". S pravom se to razdoblje, poput korizmenog, naziva jakim vremenom liturgijske godine. A u duhu one adventske pjesme koja kaže „Mesija će doći", ono se naziva „došašćem". O Isusovom silasku i rođenju govore evanđelisti, ali ne opisuju u kojem je to mjesecu bilo. No, njegovo rođenje pripada određenom vremenskom razdoblju kad je „car August izdao odredbu neka se provede popis svega svijeta". Isus, dakle, nije mitska već povijesna osoba.

Kršćanima je, međutim, temelj vjere bilo uskrsno otajstvo, njegova muka, smrt i uskrsnuće. Jer, pisao je sveti Pavao, da Krist nije uskrsnuo, uzaludno bi bilo naše propovijedanje. A to se dogodilo „u prvi dan tjedna", to će reći nakon subote. Taj dan su se okupljali i slavili euharistiju. Tek u četvrtom stoljeću počinje se slaviti Božić i to 25. prosinca kada su pogani Rima obilježavali „rođendan nepobjedivoga Sunca" („solis Invicti"). A kako bi se potisnulo pogansko obilježavanja „nepobjedivoga Sunca", kršćani su počeli slaviti Kristovo rođenje upravo na taj dan. Jer, on je Božansko Sunce koje nam je stiglo s visina.

Blagdan Božje blizine i ljubavi

Kakvo značenje ima blagdan Božića za kršćane?

- Možda to dobro tumači radosna adventska pjesma koja veli: „Već se bliži vrijeme blago, kad će izići sunce drago, svanut svemu svijetu spas". U toj pjesmi Isus je, dakle, „sunce drago" koje donosi svijetu spas. On je naš Spasitelj i Otkupitelj, obećani i očekivani Mesija čiji rođendan na Božić slavimo i po kojemu nam je svanulo pravo svjetlo. A Bog sišao s nebesa i združio se s čovjekom; ne samo „u ono vrijeme rođenja", nego zauvijek. On je uistinu povijesna osoba o kojoj povjesničari pričaju i pripovijedaju. No, on nije došao samo zato da se o njemu priča i da ga se spominje kao i druge povijesne osobe. Njegova je želja i namjera da se u svakom vremenu i mjestu iznova rodi i sve ljude preporodi. Zbog toga svečano predslovlje za Božić govori kako to „čudesno otajstvo Božjeg silaska na zemlju budi u nama čežnja za nebeskim dobrima". U djetetu Isusu, naime, ostvarilo se ono što su proroci davno navijestili, a brojna pokoljenja stoljećima nestrpljivo iščekivala. I dočekali radosni dan kad se u Betlehemu rodio Kralj neba i zemlje. Kršćanima je zato ovaj veliki blagdan znak Božje blizine, ljubavi i naklonosti koji nas preobražava i čini „Bogu sličnima". Zbog toga je Božić veliki događaj kad je Bog postao nemoćan u malenom Djetetu, kako bi nas učinio dionicima svoga božanskoga zagrljaja.

U posljednje vrijeme jako su popularni adventi po gradovima. Koliko ove manifestacije zapravo imaju veze s blagdanom Božića?

- Bilo bi zanimljivo u vidu Vašeg pitanja provesti neko istraživanje. Vas zapravo zanimaju dvije stvari: Manifestacija „adventi u gradovima", te koliko te manifestacije imaju veze s blagdanom Božića?! Liturgija predviđa četiri tjedna priprave za svetkovinu Kristova rođenja. To se vrijeme priprave naziva „došašćem" ili prema latinskom „advenat". Na Vaše pitanje imaju li te manifestacije veze s Božićem, odgovaram imaju. I vremensku i nominalnu vezu. Odvijaju se baš u razdoblju došašća i nose kršćanski naslov „advenat". Iako te manifestacije imaju i onu ljudsku ponudu druženja, okupljanja, radosti i pjesme, one često prelaze granice ukusa, buke i podnošljivosti, pa su nužna razmišljanja i društvene mjere kako se ne bi izrodile u poznate „Saturnalije" iz rimskih vremena. Dijelim tjeskobu stanovnika našega Poluotoka koji se tuže na „nepodnošljivu buku i galamu", ne samo preko dana, već i tijekom noći. I vele kako ne mogu izdržati, pa ih to tjera prodavati svoje stanove i seliti u mirnije krajeve. Do sada su bili strpljivi s gostima preko ljeta, jer su se nadali mirnoj jeseni i zimi. A kad tamo „kreatori šušura" izmisliše „kućice i klizališta" s kršćanskim naslovom „advenat" i krivim razlozima da se „oživi stari dio grada". A zapravo stvorilo se savršeni mehanizam kojim će za par godina opustošiti Poluotok. To se, nažalost, već dogodilo našem Dubrovniku. „Adventi", dakle, po gradovima nemaju direktne veze s pripravom za Božić, osim one komercijalne i humane gledom na druženje i gastronomsku i drugu ponudu. Prava se priprava zapravo odvija u sakralnim prostorima, na zornicama i u pokorničkim bogoslužjima. Obilazio sam u došašću gradske župe i osjetio taj drugačiji duh priprave i iščekivanja blagdana Božića.

Nakon vremena Došašća, iščekivanja, ulazimo u božićno vrijeme, kada slavimo Kristovo rođenje. Koliko je današnji svijet, pa i naš hrvatski narod, svjestan značenja ovog blagdana?

- Božić se toliko srastao s našom kulturom i mentalitetom da se ne bih usudio provjeravati koliko je naš narod svjestan značenja ovog blagdana. Možda koji put ne razumije sve dimenzije toga otajstvenog događaja. Ili pak ponekad zamijeni sporedno za bitno. Božićni dani, međutim, posebni su jer razgaljuju ljudska srca, pa smo svi bolji nego drugih dana. Družimo se sa svojima, idemo prijateljima, opraštamo onima koji su nas uvrijedili. Iako je sekularizam urodio i nekim negativnim posljedicama, osjećam kako su one pozitivne odlike ovoga blagdana još uvijek jake i žive. I kadre su nas zagrijati i oduševiti da mislimo pozitivno, vjerujemo i činimo dobro. A tako nas i apostol Pavao moli i potiče: Neka vam ne dojadi činiti dobro. Vrijeme došašća kao neposredna priprava za božićne blagdane odlikuje se upravo brojnim humanitarnim akcijama i dobrim djelima u korist onih kojima je naša pomoć potrebna. Stoga mislim kako naši ljudi svjesno i nesvjesno pokazuju svojim doprinosom u tim akcijama kako cijene veličinu Kristovog rođendana. Nije bez razloga taj dan ujedno i državni blagdan. On je, naime, obilježio našu povijest i našu kulturu. On je prtljaga koju smo primili od starijih, a po njoj nas i drugi prepoznaju.

Svjedočiti obiteljske vrednote

Crkva na poseban način vodi brigu o obitelji, a posebno je to izraženo u ovo božićno vrijeme koje je pred nama. Upravo kršćanska obitelj trpi velike napade u posljednje vrijeme. Što mislite o komentarima da se Crkva ne bi trebala miješati u pitanja poput abortusa?

- Dok slavimo Božić valja imati u vidu da je to zapravo blagdan obitelji. Ne samo zbog toga što se naše obitelji trude tada biti na okupu, već i zbog činjenice što je Isus svojim rođenjem u obitelji posvetio svaku ljudsku obitelj. Zamisao obitelji kao božanske institucije opisana je na prvim stranicama Biblije gdje stoji kako je Bog stvorio Adama i Evu, muško i žensko, i u srce im usadio zakone života i ljubavi. Stvori Bog čovjeka na svoju sliku, blagoslovi ga i zapovjedi mu da rađa i napuči zemlju; i podvrgne je sebi. A ne da ugrožava ili uništava vlastiti život. Sin Božji svojim utjelovljenjem „sjedinio se sa svakim čovjekom" i sa svakom pojedinom obitelji. Postao je jedan od nas i radio ljudskim rukama i ljubio ljudskim srcem. A veliki dio života proveo je u nazaretskoj skrovitoj obitelji, gdje je poslušan roditeljima „rastao, jačao se i napunjao mudrošću i milošću Božjom koja je bila u njemu" (Lk 2, 40). Crkva stoga smatra svojom dužnošću štititi ugrožene, posebice one „koji još glasa nemaju", poput nerođene djece. A među glavnim zadacima i ciljevima njezinoga pastorala jest služiti i pomagati obiteljima.

U tom kontekstu pred nama je i blagdan Svete obitelji, koju biste poruku uputili našim obiteljima?

- U tom vidu moja bi kratka poruka obiteljima bila neka budu svjesni svoga obiteljskog zvanja i milosnog stanja kojega su baštinili sakramentom svete ženidbe. Očevi i majke pozvani su svjedočiti obiteljske vrjednote i unositi svježinu i polet u župne zajednice gdje žive i okupljaju se na misama i vjerskim susretima. Oni su posebice pozvani aktivnom nazočnošću u društvu stvarati ozračje u kojem će se poštivati život i promicati potrebite društvene vrline vjernosti, poštovanja, solidarnosti i ljubavi. Jer, povijest čovjeka kao i povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji. Stoga je potrebno da naše obitelji kao „intimne zajednice života i ljubavi" (GS 48) obnavljaju i svakim danom učvršćuju svoje zajedništvo. Svetim ženidbenim vezom, naime, one su postale i prvom životnom stanicom društva i školom društvenih vrlina. Neka ih novorođeni Kralj Isus i ove godine pohodi svojom milošću i svojim blagoslovom. On koji je svojim utjelovljenjem ušao u sve obitelji i u našu osobnu povijest, postao je Emanuel, „Bog s nama". On je jedini Spasitelj jučer, danas i uvijeke. I dok mu kličemo „dođi, Gospodine Isuse", molim neka i ovoga Božića dođe pod naše krovove, u sve naše obitelji i naša naselja. Svim obiteljima i svim vjernicima diljem Zadarske nadbiskupije, kao i svim ljudima dobre volje želim čestit Božić i mirom blagoslovljenu Novu 2017. godinu, uz srdačan pozdrav u Gospodinu.

Trenutno nema komentara

Komentiranje više nije dostupno
Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr