Korak bliže UNESCO-ovoj listi

Izvornost građevine se ne bi smjela narušiti još i zato što se cijeli episkopalni kompleks planira uvrstiti u UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine.
– Kriteriji za UNESCO-ov popis su vrlo strogi i zato je to jedan dugačak proces, potrebno je dokazivanje izvornosti i tako dalje. Kod episkopalnog kompleksa u Zadru je to još teže jer je puno puta bio srušen, rekao je Kršulović
U tijeku su završni radovi na rekonstrukciji Nadbiskupske palače, zahtjevnog projekta započetog prije dvije godine, a očekuje se da će biti gotov do lipnja. Projekt većim dijelom financira Zadarska nadbiskupija, a jednim dijelom i Ministarstvo kulture. Radi se o kompletnoj obnovi fasade, instalacija, krovišta, uređenju unutrašnjosti, sanitarnih čvorova, ugradnji dizala i dispoziciji prostora pregradnim zidovima te pojačavanju međukatne konstitucije.
– Projektnu dokumentaciju je izradila tvrtka DNZ, a radove izvodi poduzeće Šoša uz stalni nadzor Konzervatorskog odijela u Zadru. Objekt je bio u vrlo lošem stanju, a instalacije se nisu mijenjale 30, 40 godina. Kako je Nadbiskupska palača spomenik kulture, ali i stambeni objekt u kojem živi nadbiskup i njegovi suradnici, bila je potrebna cjelovita obnova, rekla je Anastazija Magaš, nadležna konzervatorica te dodala kako su sve strukture sačuvane te da se u suštini palača nije mijenjala.
Štoviše, dodaje Josip Kršulović, pročelnik Konzervatorskog odjela u Zadru, još se veći naglasak stavio na izvornost građevine koja je sad uočljivija nego prije.
– Konzervatori pri ovim radovima imaju velik posao. Stalno se pazi da se bilo kojom intervencijom ne naruši izvornost građevine, a uz to je paralelno u tijeku i istraživanje i dokumentiranje, rekao je Kršulović te dodao kako se upravo zato radovi na spomenicima kulture i oduže.
Počeci Nadbiskupske palače sežu u ranokršćansko doba, točnije peto stoljeće. Preživljavala je sva ta burna stoljeća. Njezin današnji oblik datira iz tridesetih godina 19. stoljeća kad je obnovljena u klasicističkom stilu, a ima i elemenata romanike.
Izvornost građevine se ne bi smjela narušiti još i zato što se cijeli episkopalni kompleks planira uvrstiti u UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine.
– Kriteriji za UNESCO-ov popis su vrlo strogi i zato je to jedan dugačak proces, potrebno je dokazivanje izvornosti i tako dalje. Kod episkopalnog kompleksa u Zadru je to još teže jer je puno puta bio srušen, rekao je Kršulović te dodao da će rekonstrukcija Nadbiskupske palače svakako doprinijeti uvrštavanju na UNESCO-ov popis.
Uz to, osim povijesnog, arhitektonskog i kulturnog značaja, kriterij za uvrštavanje na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine je i očuvanost te adekvatno održavanje spomenika.
Episkopalni kompleks čine crkva Sv. Donata, katedrala i zvonik Sv. Stošije, zvonik i crkva sv. Marije sa samostanskim kompleksom, Nadbiskupska palača, Sjemenište “Vicko Zmajević”, to jest čini ga cijelo područje Foruma.
Tako će se možda uskoro, uz šibensku katedralu Sv. Jakova, episkopalni kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, povijesnu jezgru Trogira i ostale hrvatske bisere, na ovu prestižnu listu uključiti i dio bogate zadarske kulturne baštine.