“Morski vuk” ljubio je u Palermu, Bejrutu, Kubi, Koreji, Rusiji…

Mati je željela da postane svećenik, otac da bude precizni mehaničar, a on je htio postati glumac. No, sudbina mu je odredila drugačiji put pa je Šime Gržan (83) postao kapetan duge plovidbe, a more je postalo njegov život dugih 50 godina.
Teško je sažeti jedan život prebogat događajima, susretima, druženjima, putovanjima, svim njegovim ljubavima u samo par novinskih kartica jer Šime Gržan osim svoga zvanja kapetana ipak, ostvario je dječačke snove i bavi se glumom, slikarstvom, pjesništvom, pisao je kolumne pod prepoznatljivom egidom – “Dnevnik Šime Gržana” u Slobodnoj Dalmaciji, Oku, Zadarskom listu… O svom životu sada upravo završava knjigu koju zadarska javnost nestrpljivo očekuje jer bi to trebala biti svojevrsna autobiografija, zapisi brodskih dnevnika, pjesme ovog najpoznatijeg zadarskog kapetana i jednog od “zadarskih kampanela”.
Odlazak i školovanje u Dubrovniku
Razgovarajući tako s kooautorom kultne pjesme “Jugo” vrijeme prođe u trenu jer temperament, duhovitost, lucidnost te nadasve epizode iz njegova života o kojima priča posve iskreno i o kojima bi se doista mogao napisati scenarij za film, teško da bi ikoga mogle ostaviti ravnodušnim.
A, on svakako nije bio ravnodušan kada je pričao o svom djetinjstvu u rodnim Petrčanima, odrastanju bez oca koji je također bio pomorac i kojega je prvi puta vidio i upoznao kada je imao devet godina. Kao da mu nikada nije oprostio to što ga nije bilo i što je kroz život morao posve sam, već sa 17 godina. Bio je stoga posebno vezan uz majku koja je umrla mlada.
– I danas je tako živa slika posljednjeg našeg susreta. Znala je da je bolesna i znala je da će umrijeti. Kada sam odlazio na školovanje u Dubrovnik, ispratila me i savjetovala da se ne vraćam doma. Kao da je željela reći kako trebam otići, boriti se i naći u životu svoje mjesto pod ovom kapom nebeskom. Nije mi bilo lako samom u nepoznatom gradu, ali spasile su me prijateljice i prijatelji. Ti divni ljudi koji su me odmah prihvatili i pomagali mi u svakom trenutku – priča Šime Gržan.
I baš tu u Dubrovniku kao učenik srednje Pomorske škole, Šime Gržan je živio i svoju veliku strast prema glumi pa je kao amater dane provodio u kazalištu i družio se s onima koji su kasnije postali najveći glumci hrvatskog glumišta poput Izeta Hajdarhodžića, Tonka Lonze, Dese Begović, Marije Kohn, Ljube Kapora.
Nakon uspješno završene Pomorske škole, Gržan se otisnuo na more kako bi odradio kadeturu, a potom je upisao i Višu pomorsku školu u Rijeci gdje je diplomirao. Tema njegova diplomskog rada je bila – Spašavanje ljudskih života na moru kod prof. Petra Mardešića, a svoj diplomski rad više je puta u životu nažalost, morao ponoviti u praksi jer je doživio nekoliko havarija u kojima su njegova posada i on jedva izvukli živu glavu.
Sve njegove ljubavi
Zapovjednik broda postao je 1953. godine i u toj je ulozi godine proveo na brodovima zadarske Tankerske plovidbe, ali i na “strancima”. Jedno je vrijeme početkom 60-tih godina bio i šef plovnog područja. U mirovinu je otišao pred sam Domovinski rat, 1990. godine sa 60 godina života i 40 godina radnog staža. No, ni tu priči nije bio kraj jer je još sedam godina nastavio ploviti na stranim kompanijama. Ali, Šime Gržan iako kapetan okušao se i u poslovima na kopnu pa je jedno vrijeme bio voditelj noćnog bara u hotelu Pinija u Petrčanima te direktor hotela Alan u Starigradu. I tada je upoznao mnoge zanimljive ljude poput Kirka Douglasa i velikog Alfreda Hitchocka.
 U životu se dva puta ženio, ima troje odrasle djece i unuke, ali svoju ljubav prema ženama nikada nikome nije skrivao. Dok je plovio puno se puta zaljubljivao, strastveno i iskreno volio te se i više puta zaručivao, ali kako je pojasnio, sve te ljubavi nisu se mogle ostvariti zbog niza okolnosti. Danas o tome kaže kako mu je svaka od njegovih ljubavi otkinula komadić srca pa je njegovo srce manje, ali je “škatula” sjećanja golema i neprocjenjiva.
– U Palermu sam upoznao Mariju koja je bila trapezistica. Beskrajno sam se zaljubio pa sam jedno vrijeme dok smo u luci bili na vezu, živio s njom u karavni. Ali, spletom okolnosti morao sam dalje i Mariju više nikada u životu nisam vidio. U Bejrutu sam se zaručio s Dalilom, a balerina Sonja Demare ukrala mi je srce na Kubi. Luka Porth Side u zagrljaj mi je gurnula Fatmu koja je bila lijepa poput Kleopatre. Zaljubio sam se i u Sjevernoj Koreji, a zvao sam je Ofelija. Nataši iz Rusije s broda sam slao telegrame sa samo dvije riječi: “Ah, Nataša…” Sve te moje ljubavi bile su stvarne i velike dok su trajale. Ispunjavale su me i pomagale da sanjarim, maštam i lakše plovim brodskom samoćom – priznaje Gržan.
Uloga u filmu “Parada”
Kad se jednom zauvijek iskrcao zbog mirovine, nije se osjećao izgubljeno. Posvetio se talentima koje mu je, kako kaže, Bog podario te je nastavio slikati, pisati, glumiti, a obitelj, prijatelji i sugrađani bili su oduševljeni njegovom epizodnom ulogom u filmu “Parada” srpskog redatelja Srđana Dragojevića koje su kasnije mnogi pitali, kada su na velikom platnu ugledali Šimu Gržana, kako je uspio naći legendarnog strica Alberta iz Mućki.
I danas mu je dan prekratak jer mora završiti knjigu koja je za sada bez naslova, ali dovoljno je to što je potpisuje Šime Gržan – kapetan, slikar, glumac, kolumnist, pjesnik – Zadranin kojeg znaju generacije ovoga grada i čovjek kojemu je srce manje jer ga je iskreno – dijelio.