Kora kruha

“Ako ne znaš i ne možeš ništa napraviti, osnuj povjerenstvo”, rugalica je nastala zbog velikog broja neuspješnih povjerenstava, a sada će opet nad problemom nezaposlenosti mozgati povjerenstvo! Ono će smišljati kako smanjiti broj nesretnika na burzi!
 Istodobno u, prema premijerkinim riječima “relaksiranoj zemlji”, u kojoj se polako budi optimizam, ona će narednih dana, zajedno sa sindikalnim središnjicama mozgati kako u tržišnom gospodarstvu narediti trgovcima da smanje cijene osnovnih namirnica, prije svega kruha.
Još dok se govori o padu broja novih kupljenih automobila, pesimizam može biti hiperbola, no kada na red dođe kora kruha onda je svima jasno dokle se došlo. Najavljeno poskupljenje kruha, nimalo zgodno za vladajuće, poklopilo sa sveopćim nezadovoljstvom niskim životnim standardom i velikom nezaposlenošću. Kruh se pretvorio u metaforu pa premijerka uz savezništvo sindikata kreće u borbu za tu tvrdu koricu znajući da na taj način brani i svoju poziciju na vlasti iako, kako kažu ankete, sve više građana smatra da zemlja ne ide u dobrom smjeru.
Nakon što su se mnogi odrekli kulture, zabave, sporta i svih “luksuza”, teško se prihvaća da na red dolazi i hrana. Jer na taj način čovjek kao da se vraća unatrag kada mu se smisao i cilj života sastojao u tome da osigura hranu.
A to jednostavno pogađa ljudsko dostojanstvo. Isto kao i sugeriranje da se nezaposleni zapošljavaju kao pastiri. Uvredljivim su neki shvatili i naputak da se skinu s vrata Zavodu za zapošljavanje jer tamo samo čekaju socijalne naknade.
Nezadovoljna je i grupacija branitelja kojoj uvrijeđena premijerka – “maćeha” poručuje da im je upravo ona osigurala respektabilne mirovine, kao da ih ona daje iz svog džepa. Previše je bilo neučinkovitih govorancija oko slučaja Purda koji je nepovratno uznemirio političku scenu. A ponajviše Purdu i njegovu obitelj.
Protuvladini prosvjedi mobiliziraju policijske snage koje štite Markov trg…
I s pajavljivanjima na raznim lokacijama koja su trebala pokazati da se Vladini projekti provode i da djeluje Program gospodarskog oporavka, previše je uzastopnih grešaka u koracima da bi premijerka mogla relaksirano odrađivati izbornu godinu i pričati o optimizmu dok se pesimizam građana mjeri preko 80 posto.
No taj pesimizam zasigurno ne izvire samo iz Vladinih poteza koji zasad ne daju značajne učinke, nego i iz pasivnosti oporbe koja pogrešno misli da će joj izborna pobjeda sama pasti u krilo, da je dovoljno da prekriženih ruku zlurado gleda kao se Vlada zapetljava u mreži problema.
Umjesto molitve za spas kruha, Vlada bi što prije trebala krenuti u obećane bolne reforme i osjetnije potaknuti gospodarstvo kako bi svi imali “za kruh”, odnosno za pristojan život. Jer zasigurno nešto nije kako treba ako kruh poskupljuje, neki ga već sad ne mogu ni kupiti, a istodobno šokiraju podaci da se godišnje u Hrvatskoj baci kruha u vrijednosti od nekoliko desetaka milijuna eura.
Zato će do premijerke dopirati sve glasnija molitva: “Kruh naš svagdanji daj nam danas i izvedi nas iz krize!”
Oni kojima se servira kruh sa bezbroj kora, siti su pustih obećanja…