Budišino buđenje

Nekako s proljeća počeo se politički buditi Dražen Budiša.
Naivno se objašnjava da se njegov povratak dogodio na nagovor Darinka Kosora, ambicioznog šefa HSLS-a, te da je zbog toga politčki samoprognanik pristao u doba gospodarske, društvene i moralne krize ostaviti paprike i uhvatiti se politike.
No, nije Budišu probudio Kosor, nego se probudio sam.
Dokaz je to da političari mogu, svjesni u određenom trenutku da su slabi i politički potonuli razmišljati praktično i ostaviti se politike, no ona se njih, izgleda, nikad ne ostavlja. Naime, kada procijene da je prošlo vrijeme njihovih potonulih lađa potreban im je samo lagani vjetar u leđa da ponovno zaplove onim istim političkim morem koje ih je nasukalo.
U Budišinom slučaju vjetar koji ga je ponovno izbacio na hrvatsku političku pučinu mogao bi biti dvojac Kosor, njegov učenik Darinko i premijerka Jadranka.
No, Budiša je ponajprije još 2009. godine sam osjetio da je došao trenutak da se probudi, vrati aktivnoj politici i uzme člansku iskaznicu “žutih”. Nije presudno bilo tek to što je na čelo njegove stranke došao Darinko Kosor premda je i sam Budiša to tako podastirao javnosti, nego prije svega Budišino političko iskustvo pomoću kojim je snimio situaciju i procijenio da još može nešto reći.
Novi šef stranke koji je, sada se polako pokazuje, za HSLS napravio dobar potez prekinuvši potporu Vladi Jadranke Kosor, osoba je koja drži do Budiše.
Premijerka nije nikad bila u većoj nemilosti javnosti, a oporba to ne koristi na pravi način nego se sve češće nalazi na meti gnjevnih prosvjednika zajedno s Vladom. Kada su se političke karte ovako podijelile, Budiša je morao povjerovati kako nema bolje prilike za povratak. Njegova budilica tako nije slučajno zazvonila baš u ovo vrijeme, kao što nije slučajno niti povezivanje popularnog guvernera Rohatinskog sa HSLS-om i podgrijavanje javnosti s guvernerovim hoću – neću u politiku.
Premda je i sam Budiša istupao kao čovjek koji više ne želi u visoku politiku i pristaje tek biti član HSLS-a, brzo su se raspirile ambicije i sada već pristaje biti i nositelj liste u izbornoj jedinici, kako se govori, HDZ-ovoj 9. izbornoj jedinici.
Darinko Kosor računa na svog uzora i “učitelja”, a računaju na njega, čini se, i SDP-ovci jer misle da bi Budiša najprije Kalmeti i HDZ-u uzeo glasove. A, Budiša možda računa na sebe, svoju političku personu koja nije zaslužila povlačenje obilježena neuspjehom. Prilici da još jednom u politici pokuša zasjati nije odolio.
No, kako ipak predstavlja staru gardu političara, izborni rezultat lošiji od očekivanog za Budišu bi bio teško podnošljiv. Da ne računa na uspjeh nitko, pa ni Darinko Kosor, ni politika premijerke Kosor ne bi ga nakon toliko godina izbivanja vratili u politiku.
S obzirom da je predizborna igra već počela, a izbori neće stići prije jeseni, teško će biti “plavim”, “crvenim” i “žutim” zadržati pozornost i naklonost javnosti pa je stoga pred Budišom teška misija.
Osim toga, na predizbornoj sceni postajat će sve tješnje i sve glasnije, no teško je reći i iskrenije jer se na izborima redovno prodaju (lažna) obećanja.
Kada bi se i gospodarstvo, lako poput politike, probudilo nekako s proljeća…