Kako Crkva gleda na muškarca i ženu

Antidiskriminacijski zakoni zapravo ne rješavaju problematiku diskriminacije koja je najčešće već regulirana drugim zakonima, nego stvaraju uvjete da se temeljem toga mogu donositi drugi zakoni kojima će se stvarati gender društvo. Zato je spominjanje mame i tate diskriminirajući postupak prema usvojenoj djeci iz tzv. homo-brakova, upozorava mons. Radić

„Muškarac i žena – sloboda u jednakosti i različitosti” naziv je treće katehetske radionice u sklopu katehetske cjeline ‘Mozaik obiteljskih prava’ koja je u pripremi za nacionalni susret obitelji s papom Benediktom XVI. u Zagrebu održana u ponedjeljak 21. ožujka u pastoralnom cnetru Bezgrešnog začeća BDM na Puntamici u Zadru. Voditelji su bili supružnici Martina i Ivan Šimunić, a uz nadbiskupijskog povjerenika za obitelj don Emila Bilavera u radionici su sudjelovale i dvije redovnice i bračni parovi iz župa koji se na tom susretu uvode za vođenje i prenošenje tih kateheza u župi u kojoj žive.
 Uvodno se govorilo o značenju gender ideologije te s tim povezane homofobije i antidiskriminacijskih zakona. Za to je poslužio izvrstan prikaz mons. Nikole Radića u tekstu kateheze. Mons. Radić upozorava da se u svijetu odvija kulturna revolucija koju promiču brojni politički, vladajući i drugi utjecajni krugovi koji postupno zauzimaju sve društvene institucije želeći promijeniti srž strukture ljudskog društva. U pozadini nastojanja da čovjek samog sebe drugačije shvaća i doživljava je nova, gender ideologija koja probija put od 1970-ih godina. Riječ ‘gender’ je engleski gramatički pojam kojim se označuje rod neke imenice (muškog, ženskog ili srednjeg roda). No, tu ta riječ nije gramatički pojam, nego je oznaka za čovjekov rod.
Ljudi se rađaju biološki određeni spolom, kao žensko i muško, čime mu je prirodno određen i rod: što je po spolu, to je i po rodu. No u gender perspektivi nije tako. Perspektiva roda je uvedena na 4. svjetskom kongresu žena u Pekingu 1995. g. „Gender perspektiva dokida preklapanje spola i roda. Treba ih odvojiti jer tvrde da je taj spoj društveni konstrukt. Za njih su to dvije potpuno različite stvari pa biološke razlike nemaju više nikakvu ulogu u određivanju nečijeg roda i njegove spolne orijentacije. Odabir roda i spolne orijentacije spada u područje osobne slobode svakog ljudskog bića.
Muškarci i žene kao muški i ženski rod u dosadašnjem smislu prestaju postojati. Sad muško i žensko mogu postojati u barem tri gender verzije: heteroseksualnoj, homoseksualnoj i biseksualnoj. No gendera je puno više: trans, animal, pedo, tris, incesty… oni trebaju biti društveno priznati i jednakopravni u svemu. Zato ih treba legalizirati, upozorava mons. Radić u katehezi.
Prema Pekinškoj deklaraciji, gender perspektiva trebalo bi postati ‘uvriježeno mišljenje’ (mainstream) društvenog života i to je preporuka svim zemljama, a usvojile su je UN kao  platformu svog djelovanja. Potpisalo ju je i konkretnim političkim mjerama provela 191 zemlja. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan je 2006. g., govoreći o reformi UN-a, predstavio ‘gender equality’ (jednakost svih gendera) kao središnji cilj kojem UN treba težiti a države u tom smislu poduzimati aktivnosti kod programiranja budžeta za razvoj. To je slijedila i EU.
Dakle, države koje tu ideologiju ne provode neće dobiti novac od financijskih institucija ovisnih o UN-u. Stvorena je i nova riječ kojom se obilježavaju oni koji se ne slažu s gender ideologijom. To je homofobija. Parlament EU-a je 2006. g. usvojio Rezoluciju o homofobiji u Europi, čime je ona u istoj razini s rasizmom, ksenofobijom i antisemitizmom. Homofobi su oni koji diskriminiraju homo, bi, trans i ine seksualce. Zato države moraju donijeti antidiskriminacijske zakone koji će sve rodove štititi od diskriminacije, odnosno na koje će se oni pozivati kad se osjete diskriminirani.
Na većini zapadnih sveučilišta poučava se o gender teoriji i pokretu, gender agenti su prisutni u svim vladinim ustanovama. Velik dio sredstava EU-a odlazi za projekte stvaranja gender društva. „Antidiskriminacijski zakoni zapravo ne rješavaju problematiku diskriminacije koja je najčešće već regulirana drugim zakonima, nego stvaraju uvjete da se temeljem toga mogu donositi drugi zakoni kojima će se stvarati gender društvo. Zato je spominjanje mame i tate diskriminirajući postupak prema usvojenoj djeci iz tzv. homo-brakova” upozorava mons. Radić.
Da bi djeca lakše shvatila kako ne moraju biti ono što jesu, muško ili žensko, potiče ih se preodijevanjem u odjeću suprotnog spola, pa je u Americi uveden Dan promjene roda. U Europi se promijenilo ispunjavanje formulara. Više se ne traži staviti oznaku uz muški ili ženski spol, nego odabrati koji si gender.
„Gender ideologija je sasvim nespojiva s kršćanskom antropologijom, kršćanskom vjerom, kao što je s kršćanstvom nespojiv rasizam: rasni, klasni, antisemitski, sa stajališta obezvrijeđivanja čovjeka u njegovu Bogom danom dostojanstvu i vrijednosti” upozorava mons. Radić.
 Temeljem upoznavanja takvih činjenica, sudionici su razmatrali kako bi izgledala njihova strategija zaštite slobode muškarca i žene u jednakosti i različitosti; na čemu bi se trebala temeljiti kršćanska strategija i što uočavaju kao aktualno u društvu. Teško je istupiti kao kršćanin, istaknuli su uvidjevši tendenciju da kršćanin zbog svog stava može biti osuđen.
„Takvo je vrijeme da treba opreznije nastupati i paziti kako se govori, ali kršćanin ne smije izgubiti hrabrost” jedan je zaključaka. Istaknuto je da treba djelovati u manjim grupama, po župama, u sredini gdje se živi treba svjedočiti brak. Potreban je aktivan odgoj za kršćanske vrijednosti u vrtiću, školi i potreban je kršćanski brak kao vidljivi znak. „Je li i koliko postoji otvorenost životu?” jedan je od poticaja, s istaknutom potrebom da se vide znakovi, treba ih pokazati. Zato je važno zajedničko okupljanje obitelji i obilježavanje datuma, npr.  Svjetskog dana braka, a i nacionalni dan obitelji će biti određena poruka.