Natpis “Prijatelji iz ’91” znači prijateljstvo do groba

Prijatelji i suborci pokojnog Jerka Buterina Kuše, dragovoljca Domovinskog rata, u nedjelju su u nazočnosti članova njegove obitelji položili cvijeće, zapalili svijeće i postavili spomen ploču na njegov grob u Novigradu.
Odajući mu počast, prijatelji i suborci iz Samostalne satnije Zemunik Donji, prisjetili su se tih teških vremena iz jeseni 1991. godine koje su zajedno proživljavali. Bio je to jedan od najtežih terena na zadarskom području gdje se branio Zadar, ali i Hrvatska. Nalazili su se u okruženju neprijateljske, ljudstvom i naoružanjem, daleko nadmoćnije vojske s tri strane. Upravo zbog toga na tom su terenu u to vrijeme bili samo dragovoljci, domoljubi, ljudi velikog srca koji su bez ikakvih kalkulacija došli braniti svoje. Buterin je godinama bio poslovođa trgovine bivše Zadranke u Paljuvu, a kad se već počelo zveckati oružjem, nesebično je pomagao pripadnicima policije koji su u to vrijeme jedini držali terene u tom i okolnim mjestima. Častio ih je, snabdijevao namirnicama koje su im bile potrebne, pa čak im i osobnim vozilom na pozicije dovozio sve što je mogao. Nakon pada Paljuva kao dragovoljac je došao u Zemunik Donji. Njegovi prijatelji prisjetili su se i tog trenutka. Rekao im je kako nije baš nešto hrabar, ali da želi dati svoj doprinos u obrani domovine. Ubrzo se pokazalo kako je itekako hrabar. Sudjelovao je u brojnim, često vrlo opasnim akcijama i odrađivao sve što je bilo potrebno. Čak se prihvatio i razvoženja hrane kamionom po punktovima, svojim suborcima na tom terenu. Bilo je to vrlo opasno jer se hrana vozila uvijek u isto vrijeme, a zbog blizine neprijateljske vojske, bio je svakodnevno izložen njihovoj paljbi. S istom postrojbom ratovao je i na južnom bojištu, a do kraja rata obišao je gotovo sve terene u Hrvatskoj.
Natpis na spomen ploči koju su mu suborci postavili „Prijatelji iz ’91.” kod pripadnika Samostalne satnije Zemunik Donji ima ono istinsko značenje. U tim ratnim vremenima jedan drugome su s povjerenjem polagali živote u ruke pa je to zajedništvo iz kog su se rodila čvrsta prijateljstva, živo i danas. Njeguju ga ne samo pomažući jedan drugome, čuvajući uspomenu na poginule i umrle prijatelje, već i brigom i skrbi o članovima obitelji onih koji više nisu s njima. Uz Buterinov grob moglo se čuti kako će to tako i ostati sve dok je i posljednji od njih živ.