Potrošači vole zadružne proizvode

Do zajedničkog ili zadružnog poljodjelskog proizvoda dolazi se preko istraživanja tržišta onog proizvoda, kome je sklono podneblje i proizvodna tradicija. Valja utvrditi koliko se sitnih gospodarstava  želi uključili u tu proizvodnju.
Nakon toga, stvaramo proizvodni proces u kome određujemo što proizvoditi, kojim sortama, odlikama i kultivarima, ući u proizvodnju, kako pripremiti tlo, obraditi i gnojiti kulturu.
Nadalje u detalje određujemo zaštitu, rezidbu, prihranu i berbu proizvoda.
U stočnoj proizvodnji određujemo se za podmladak, hranidbu i način uzgoja životinja.
Konačni zajednički proizvod može se dovršiti u zadružnom pogonu primjerice u zrionici, sušionici, vinariji, mljekari i posebnoj obradi i preradi zajedničkog proizvoda.
Po čemu se onda zajednički proizvod razlikuje od standardnog, običnog poljodjelskog proizvoda .
Po tome što obični proizvod nastaje u uvjetima industrijskog specijaliziranog poljodjelstva na velikim površinama, širokim tablama, u okviru trgovačkog društva, koje baš i ne koristi sve blagodati održivog gospodarenja.
Zajednički ili zadružni proizvodi rabe sve prednosti obiteljske proizvodnje. Proizvodnju na malim posjedima, u malim serijama u prirodnom okolišu. Ekološke proizvode, od domaćeg simena, određenog načina proizvodnje, uz bolju kontrolu kakvoće.
Međutim, najbitnije je to da  zadružne proizvode više vole potrošači.
Preko stvaranja zajedničkog proizvoda i suvremenog marketinškog zadrugarstva trebao bi se kretati razvitak malog posjeda, odnosno hrvatskog obiteljskog poljodjelskog gospodarstva.
Vaš Bage