Još jednom o Veloj Kontradi

Ova je trasa bila hrbat Poluotoka. Ulica je nastala već u antičkoj urbanizaciji i tada je Vela kontrada bila jedna od najvažnijih ulica grada. Forum je bio zatvoren trijemovima, a kroz njih put je vodio iz Vele kontrade u sam Forum. Tijekom kasne Antike sve je porušeno, a tada se razvio episkopalni centar, u čijem sastavu je bila katedrala i ostali objekti uz nju. Osim katedrale sve su zgrade uokolo porušene u Drugom svjetskom ratu – rekao je jedan od najpoznatijih hrvatskih povjesničara umjetnosti i konzervator prof. dr. sc. Pavuša Vežić.
Ovaj ugledni sveučilišni profesor održao je u utorak navečer u dvorani zadarskog Državnog arhiva iznimno posjećeno predavanje pod nazivom – Velom kontradom od Kampa do Foše, a riječ je o zadarskoj ulici koja je nekada bila značajnija od Kalelarge. Ta je ulica od Trga do Foše, živjela dinamičnim životom kao glavna komunikacija između ljudi zadarskoga kraja – kopna i otoka jer su otočani svojim barkama dolazili do Foše, pa onda tom ulicom do poljane gdje je bila tržnica. Tu se nalazilo i dosta značajnih institucija, ali i palača srednjovjekovnog grada. Danas je ta ulica podijeljena u četiri koje slijede jedna drugu – Ulica Ante Kuzmanića uz Pomorsku školu, zatim Špire Brusine, Ulica Borelli kod Suda te Ulica Madijevaca uz crkvu sv. Marije.
– Ova ulica se nazivala u prošlosti Vela kontrada, a Kampo je zapravo bio Forum. Ulica je bila pošteđena od stradanja, iako je u prednjem dijelu dosta uništena. Trebalo je puno vremena da se formira njezin izgled i to je bilo konačno u 19. stoljeću. Već je u srednjem vijeku nastala gradska cisterna, ali i trg koji je bio veći od onoga kod općinske zgrade. U ovoj ulici nalaze se neki od najvrjednijih spomenika kulture i građevina u kojima je nekada bujao život, jer su u njima živjele poznate zadarske obitelji, a u kojima se danas nalaze ugostiteljsko-trgovački poslovni prostori – rekao je među ostalim prof. Pavuša Vežić.
Ispričao je i zanimljivost vezanu uz jedan od najvećih i najprepoznatljivijih zadarskih simbola, a to je crkva sv. Donata. Naime, prema profesorovim riječima, potkraj 1928. godine, kada je bila talijanska uprava u Zadru, odlučilo se izolirati crkvu sv. Donata od svih građevina koje su bile uokolo, porušiti ih, a time se uništio i dio nje.
– Bila su takva vremena koja su govorila da se ostaci rimske kulture moraju vidjeti gdje god se nalazili, odnosno da je Zadar zapravo talijanski grad. Zadar je doživio velika stradanja 1943. i 1944. godine, a nakon toga se nažalost, potpuno nekritički uklanjalo sve razvaline jer možda se nešto od toga moglo i trebalo sačuvati – zaključio je predavač te dodao kako je danas Forum poput arheološkog parka i primjer dobro uređenog javnog prostora kao srca ovoga grada.
Kada je lani ovo predavanje održao i zadarskim turističkim vodičima onda im je prof. Vežić poručio da turiste vode ili ispraćaju kroz vrata u Foši, jer ih smatra najbolje sačuvanim i najljepšim srednjovjekovnim portalom na cijeloj hrvatskoj obali, s kojim se može mjeriti jedino ulaz u Dioklecijanovu palaču u Splitu te je rekao kako smatra da je umiranje života i u ovoj ulici, “najveći teret ove generacije, jer bez onih koji će živjeti u njegovim kućama gosti neće na pravi način ni osjetiti bilo Zadra”.