Predavanje o ulozi hrvatske političke demokracije

U dvorištu župne crkve sv. Ante Padovanskoga u Visočanima hrvatski iseljenik mr. sc. Šime Letina, Visočanac koji živi i radi u Washingtonu, održao je predavanje na temu “Hrvatska politička emigracija i njen doprinos u uspostavi države Hrvatske”.
– Šime Letina je sin naših Visočana, rodio se 1943. godine od roditelja Ive Letine i majke Tomice Kevrić, u neposrednoj blizini župne crkve gdje je i kršten, rekao je župnik don Ivan Kevrić u prigodi predstavljanja uvaženog predavača.
Osnovnu školu je završio u Visočanima, klasičnu gimnaziju u zadarskom sjemeništu Zmajević, teologiju u Zadru i Americi. U Americi je magistrirao povijest i političke znanosti te se zaposlio kao knjižničar u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu.
– Postao je priznati hrvatski rodoljub, poznavatelj hrvatske povijesti i publicist. Izrastao je u jednog od vodećih Hrvata za hrvatsku državu i hrvatski jezik, mnogo je doprinio za našu narodnu vlast i vlastitu opstojnost cijelog hrvatskog naroda. Bio je svjestan da bez jezika nema ni naroda za što se dugotrajno i mukotrpno borio, navodio je župnik.
Svaka pomisao na pravo hrvatskog naroda da živi u vlastitoj državi i da svoj jezik zove hrvatskim imenom, predstavnici međunarodne zajednice gledali su s nepovjerenjem dok su je jugoslavenski vlastodršci smatrali neprijateljem i protudržavnim činom.
– Puno je propatio ali nije klonuo duhom, uvijek je ostajao uz svoju Crkvu i svoj hrvatski narod. Borba za jezičnu šifru trajala je sve do 26. lipnja 2008. godine. S ponosom i veseljem Bogu zahvaljujemo da su naše Visočane rodile ovako velikog i plemenitog čovjeka, rodoljuba, domoljuba i bogoljuba, zaključio je don Ivan Kevrić.
Korištenje naziva iseljena Hrvatska temelji se na procjenama stručnjaka, prema kojima danas diljem svijeta živi od četiri do pet milijuna iseljenih Hrvata i njihovih potomaka koji su očuvali obilježja hrvatskoga nacionalnog identiteta.
– Pomoć koja je kontinuirano u različitim oblicima iz iseljeništva stizala u domovinu tijekom cijelog 20. stoljeća, svjedoče o dubokoj povezanosti domovinske i iseljene Hrvatske, rekao je u uvodnom slovu Šime Letina.
U razdoblju od 1945. do 1990. Hrvatska je bila dio Jugoslavije kojom je upravljao totalitarni komunistički režim koji je imao potpuni monopol nad svim oblicima društvenoga i državnog života.
– U takvim, izrazito nepovoljnim okolnostima koje su prevladavale u Hrvatskoj, hrvatsko je iseljeništvo bilo jedini dio hrvatskog nacionalnog korpusa koji je imao stvarne pretpostavke za djelovanje u korist hrvatskih nacionalnih interesa. Dodatni poticaj u tom pogledu predstavljali su poslijeratni naraštaji hrvatskih iseljenika koji su bili prinuđeni u dva velika vala napustiti Hrvatsku i Jugoslaviju, govori Letina.
Dodaje kako razna hrvatska glasila, časopisi i novine koje su najčešće financirali pojedinci, a katkad i pojedine (ne)stranačke organizacije, ubrzo nakon dolaska naših ljudi u zemlje dijaspore počinju objavljivati kritičke tekstove naspram jugoslavenskih vlasti i njihova odnosa prema hrvatskom narodu, ali i, što je manje poznato, prozu i poeziju naših emigranata.
– Naime, i u bolnim, neprirodnim uvjetima nametnutoga izvandomovinstva rađala se pjesma i te kako se čuo pjesnički glas. Bio je to pjesnički glas Hrvata koji su mislima živjeli u Hrvatskoj iako su fizički bili prognani iz nje.
Pod terminom hrvatske neprijateljske emigracije Udba je podrazumijevala hrvatske emigrantske političke, društvene, kulturne, športske i vjerske organizacije te razne politički aktivne grupe i pojedince.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU