Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Šale: Sramotno je da na otkrivanje spomen ploče u Gradišci nije pozvana niti jedna žrtva!

24.08.2011. 22:00
Šale: Sramotno je da na otkrivanje spomen  ploče u Gradišci nije pozvana niti jedna žrtva!


Neshvatljivo je da na takav jedan događaj nije pozvan baš nitko od stradalnika, niti je o tome obaviješteno Društvo političkih zatvorenika. Nitko od nas koji smo robijali u Staroj Gradišci nije bio čak ni blizu, već su otkrivanju spomen ploče nazočili neki ljudi koji su nas slali u te logore i koji imaju više komunističkog staža nego neki od nas robijaškog – Petar Šale, dopredsjednik HDPZ-a


U povodu obilježavanja Europskog dana  sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih  režima, 23. kolovoza, premijerka Jadranka Kosor otkrila  je spomen-ploču na zgradi  bivšeg kazneno-popravnog  doma u Staroj Gradišci u  znak sjećanja na političke  zatvorenike i žrtve komunističkog režima stradale u tom  zatvoru. Čin hvale vrijedan i  dugo iščekivan u Hrvatskoj,  međutim, izazvao je  ogorčenje među članovima  „Hrvatskog društva političkih zatvorenika i žrtava  komunizma” zbog načina na  koji je to premijerka učinila.  U razgovoru za Zadarski list  izjavio je to dopredsjednik  Društva, poznati zadarski  odvjetnik s adresom u Zagrebu, Petar Šale.
Na svečanosti niti  jedna žrtva
– Neshvatljivo je da na takav  jedan događaj nije pozvan baš  nitko od stradalnika, niti je o  tome obaviješteno naše  Društvo. Nitko od nas koji  smo robijali u Staroj Gradišci  nije bio čak ni blizu, već su  otkrivanju spomen-ploče uz  premijerku tamo nazočili neki  ljudi koji su nas zapravo slali u  te logore, njihovi potomci i  slični, koji imaju više komunističkog staža nego neki od  nas robijaškog – kaže  ogorčeno Šale, koji je kao žrtva komunističkog režima u toj  kaznionici tešku sudbinu hrvatskih domoljuba punih pet  godina dijelio među ostalim i s  „hrvatskim Mendelom” Markom Veselicom, današnjim  predsjednikom HDPZ-a te  Đurom Pericom, dopredsjednikom. Osim što im nije  pružena prilika da sudjeluju u  otkrivanju spomen-ploče u  Staroj Gradišci iza čijih zidina  su proveli – Veselica 18 godina, Perica 14 i Šale pet, nije  im dana ni prilika da kažu koju  prigodnu riječ ili iznesu dio  svojih iskustava o mučenju i  stradavanju, odnosno upravo  onome što je i povod postavljanju spomen-ploče. Štoviše, umjesto živih svjedoka  tih teških vremena, hrvatskoj  javnosti s tog su se mjesta  obratili oni koji na svojoj koži  nisu ništa od spomenutoga osjetili, a i sam govor premijerke  Kosor u HDPZ-u, koji danas  još broji 100-tinjak živih članova, izazvao je nezadovoljstvo, pa čak i nevjericu.
– Spomen-ploču postavila je  Vlada RH pa bi se onda na  neki način moglo i opravdati  zašto nisu pozvani „gradišćanski Hrvati”, kako nas  inače nazivaju. No, gdje je onda opravdanje što u tom  slučaju nisu pozvali one članove našeg Društva koji su  bliski s vlašću i Vladom kao  što su, primjerice, Vladimir  Šeks i Stipe Mesić – pita Šale  napominjući kako je kruna  svega ipak izjava premijerke  koja glasi: „Povijesna je pravda znati što se gdje i u koje  vrijeme događalo. S velikim se  štovanjem klanjamo žrtvama  nacizma i ustaškog režima, ali  isto tako treba govoriti i o  žrtvama komunističkih  zločina. Moramo se jednako  sjećati svih žrtava”. To je, prema mišljenju članova  HDPZ-a, kaže Šale, jednostavno nedopustivo.
Izjednačavanje žrtava  nedopustivo
– Pa ne može se, za Boga  miloga, izjednačavati te žrtve. Mi smo jedno, a žrtve  Jasenovca, Macelja, Golog  otoka i Sv. Grgura, gdje su  također postavljene spomen-ploče, nešto su sasvim  drugo. Na Golom otoku robijali su mahom takozvani  IB-ovci koje je Tito tamo poslao jer su podržavali Staljinovu politiku i samim time  bili veći komunisti i od samog Tita. S tim ljudima poistovjećivati nas koji smo robijali u Gradišci, jednostavno je nedopustivo – ističe  Šale prisjećajući se, primjerice, Zadranina Ive Mašine,  apsolventa povijesti koji je  1961. godine mučki umoren  u ćeliji zatvora u Gradišci  nakon čega je podmuklo i  pokopan da se ni do danas ne  zna gdje mu je grob. O njegovoj smrti Šali je, dok je  robijao, ispričao jedan zatvorenik. Kazao mu je kako je  upravo on dobio zadatak pripremiti tijelo za pokop.
– Rekao mi je: „Znaš, na  njegovu tijelu nije bilo mjesta ni za čačkalicu prisloniti  gdje nije bilo modrice. Kosti  su mu sve bile polomljene.  Izudarali su ga do smrti i  divljački se iživljavali na njemu”. I onda bi nas iz Gradiške izjednačavali s Golim  otokom – naglašava Šale pitajući se dokle će se u Lijepoj  našoj raditi neke stvari samo  kako bi se udovoljilo drugima, a u konkretnom  slučaju Europskoj uniji, a ne  istinski, zbog pravde i same  nam željno iščekivane i u  krvlju stvorene Domovine.


Vlada majka žrtvama Jasenovca, maćeha onima iz Gradiške




Članovi HDPZ-a posebno su ogorčeni na odnos vladajućih prema  žrtvama Jasenovca i ulaganjima u to spomen-obilježje. Tamo se, kaže  Petar Šale, imenom i prezimenom znaju sve žrtve, njih 70 tisuća, dok je  odnos iste vlasti prema žrtvama kaznionice u Staroj Gradišci maćehinski.
– Kada je riječ o žrtvama Stare Gradiške, tu se ne zna niti broj, a još manje  imena. Zgrada je zapuštena, zarasla i ruševna. Kako onda premijerka može  govoriti o nekakvom jednakom sjećanju na sve žrtve – zaključuje Šale.