U subotu u 11 sati zvonit će sva zvona zadarske nadbiskupije

U euharistijskom kanonu izostavlja se redak: “Zajedno s biskupom našim”, do imenovanja novog nadbiskupa ordinarija
Na vijest o smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe u ponedjeljak 25. siječnja zazvonila su katedralna zvona Sv. Stošije i zvona u 117 župa diljem zadarskog kopna i mora. Obrisi valova i kopna nalaze se i u biskupskom grbu nadbiskupa Prenđe; u središtu je Višeslavova krstionica a iznad nje golub kao znak Duha Svetoga. Kancelar zadarske nadbiskupije don Josip Lenkić potpisao je odredbe poslane svim župnim uredima, upraviteljima crkava, samostanima i redovničkim zajednicama u zadarskoj nadbiskupiji, u kojem poziva da se u subotu 30. siječnja u 11 sati, kad počinju sprovodni obredi u zadarskoj katedrali, u svim crkvama oglasi zvono po župnim običajima prigodom smrti. Napominje da se u župnu Knjigu godova za dan 25. siječnja upiše: mons. Ivan Prenđa, zadarski nadbiskup (1939.-2010.). U euharistijskom kanonu izostavlja se redak: “Zajedno s biskupom našim”, do imenovanja novog nadbiskupa ordinarija. U svim župama nadbiskupije, tijekom osmine po ukopu pokojnog nadbiskupa, neka se služi misa zadušnica za pokoj njegove duše.
“Dođi Kraljevstvo tvoje” bilo je svećeničko geslo nadbiskupa Prenđe koji je za svećenika zaređen 29. lipnja 1964. g. u Zadru, po rukama zadarskog nadbiskupa Mate Garkovića. Suradnicima je govorio da ga u životu nosi hod dvjema tračnicama: svijest da je život prolazan i načelo “Moj život je za druge”. Isticao je da se samo tako može ostvariti, trošeći se i darujući drugima, što je često isticao u raznim prigodama svojih susreta sa svećenstvom i narodom. Na 38. Godišnjoj skupštini prezbiterija održanoj 4. ožujka 2009. g. u zadarskom sjemeništu Zmajević na tom su tragu bile i njegove zaključne riječi: “Budimo u hodu s našim narodom, s našim mladima, u radostima i nadama, žalostima i tjeskobama povjerenog nam puka. Nemojmo ih mi ostaviti. Ljubimo ih tako što ćemo se trošiti za njih. Tako što ćemo im svjedočiti svoju vjernost za Kristom i što ćemo se danomice zalagati da im olakšamo križ njihova života. Tada ćemo moći govoriti o sebi kao Božjim ljudima koje je Gospodin darovao u ovom vremenu svom narodu da ga vodi u Očev dom”.