Ekumenski susret na Poljudu

MUDRI ZAKONI ZA MUDAR NAROD
Eto velike vijesti na Novoj TV! Ipak će se moći piti alkohol na sportskim događanjima, ali samo “do 0,8 promila”. Sretnog li mene. To je jako pametno, jer bi se proizvođači piva koji svoje poslovanje izgleda zasnivaju na navijačima, s obzirom koliko sponzoriraju sportske događaje, mogli naći uvrijeđeni. Još je pametnije to o 0,8 promila jer će svaki navijač sa sobom nositi aparatić za alkotest. Kada primjeti da je počeo vrijeđati igrače, paliti bengalke i tući se sa protivničkim navijačima, zastat će, izvuči mjerač i pogledati rezultat. Čim izmjeri 0,8 promila, odložit će bocu i prestati piti, i svi će biti sretni i zadovoljni. Ponekad, slušajući na TV-u ovakve stvari, razmišljam o prolaznosti života i dubinama duše, pa me počne boliti glava, sve krene naopako i tada je bolje prestati s glupostima.
VAŽNE VIJESTI
U istim vijestima čujemo da su se dvije navijačke skupine udružile u stajalištima protiv Igora Štimca jer je on bogohulno izjavio da trebaju sami izdvajati subverzivne elemente iz svoga društva, ili tako nekako… To ih je neobično uvrijedilo. Pa se izjašnjavaju i jedni i drugi, nekakvi vođe i koordinatori, a u svemu tome je najbitnije to da jedna televizijska kuća, u svojoj najvažnijoj informativnoj emisiji, ima mjesta za ovakve trivijalnosti umjesto da se bavi pametnijim stvarima.
REZULTATI MUDRIH PREGOVORA
Nakon nekoliko dana bučnih i velevažnih priprema za “vječiti derbi” kako se nekada nazivao i susret između Zvezde i Partizana, nekako sam uspio preživjeti tu umjetno stvaranu famu o euforiji koja je u ovoj zemlji nastala zbog domaćeg prvenstva. Istina je doduše da se na tribinama skupilo više ljudi nego na svim ostalim utakmicama zadnjih nekoliko kola zajedno, ali to ne znači da je zavladala masovna pomama za nogometom kao što je to bilo za vrijeme Europskog prvenstva.
Vratimo se mi na ono bitno. Već danima nam se, u terminima koji su se mogli daleko bolje iskoristiti, pričaju bajke o tome kako će sve biti u redu, kako neće biti izgreda, kako je vrijeme da se prestane s incidentima, kako smo svi braća – i “purgeri” i “dalmoši”, kako će zavladati opći mir, ljubav i bratstvo među narodima i narodnostima, i sve u tom stilu. Nedelja je navečer. Okrećem drugi program da pogledam taj ekumenski susret, da vidim tu sreću, tu ljubav, to zajedništvo koje će zavladati među našom omladinom. Ali, jesam li ja to okrenuo pogrešan program? Gledam li ja to “Istragu” ili možda “Fox crime”? Ne, dabome. To se naši dobri samaritanci tuku sa policijom već u prvoj minuti ovoga susreta pomirenja. Toliko o ozbiljnosti namjera. Drugi put ćemo govoriti i o promjeni zakona o navijačima.
KAJ JE JURA?
“Jura – Hura” je serija hrvatske proizvodnje, emitira se na državnoj televiziji i trebala bi zabaviti i djecu, ali i odrasle. Ona to neće uspijeti jer nije ni smiješna ni zabavna. To je karakteristično za svaki takav pokušaj, osim časnih iznimaka poput “Odmori se zaslužio si” ili “Zakona!”. Osim što su dijalozi predvidivi, gluma očajna, postavlja se pitanje je li moguće da u gradu od milijun stanovnika nisu u stanju pronaći djecu koja mogu donekle odglumiti ovako jednostavne uloge, bez prenemaganja i glumatanja? Ono što posebno fascinira je upravo nevjerojatna učestalost govorenja riječi “kaj”. Taj se upitni prilog izgovara u svakoj rečenici, čujemo ga češće nego na večerima kajkavske popevke, a toliko je napadan da je čak prešišao i riječ “bre” iz davne srpske serije “Kamiondžije” gdje je to bila glavna poštapalica. Zato neka se serija zove “Kaj je Jura?”, jer joj taj naziv očigledno više priliči.
NE DAJ SE FLOKI!
Svakoga ponedjeljka HRT nam pušta jedan hrvatski film. Neke ćemo gledati po stoti put, oni dobri će nam dosaditi, a od onih drugih ćemo dobiti pjege, no ovaj zadnji je baš bio dobar. “Ne daj se Floki” ima strašno napetu fabulu. Dječak Jura želi udomiti skitnicu Flokija, onda drugi susjedi isto dovedu neke živine, prasca, koke, kozu i kravu, a sve završava tako da svi odu na selo, i svi su sretni i zadovoljni. Nije tako napeto kao koljačina u “Istrazi”, kao militantni navijači, kao razne krimi – isljedničke serije, kao političke emisije, ili Trenuci istine, ali mislim da ću i ovako nekako preživjeti.
SPONZOR GLUPOSTI
U Red carpetu smo vidjeli strahovito važan prilog iz Holywooda, razgovor sa Madonninim bratom koji je, gle iznenađenja, izdao knjigu u kojoj pikantno ogovara dragu sestricu. Novinarka cijelo vrijeme napominje da je dotični propalica, alkoholičar, narkoman i homoseksualac. Pa kog su ga vraga onda intervjuirali? Svemu je tome prethodila reklama u kojoj poziraju djevojka i nabildani ali i feminizirani momak, a za neku firmu koja nas je životno usrećila i omogućila taj važni epohalni događaj. S obzirom na razgovor i na izgled ljudi u reklami koji vas gledaju pogledom štićenika doma za maloumne, uistinu se nisu trebali truditi. Ni za jedno ni za drugo.