Članovi udruge Mliko

Zanimat će vas, dragi čitatelji, kako preživljavaju naši poljodjelci u doba krize. Kako osiguravamo hranu iz vlastitih površina, s kojim se poteškoćama u proizvodnji i na tržištu susreću, primjerice naši mljekari.
Imam sreće, što u našem gradu boravi jedna od najvećih proizvođača mlijeka u Hrvatskoj tvrtka Vigens, čija direktorica i suvlasnica Elvira Sterle, predsjednica vrlo vitalne udruge „Mliko”, okuplja najbolje hrvatske mljekare.
Posjetio sam neke njihove članove i doznao mnoštvo zanimljivosti.
Šimo Ciganović, Lactis d. o. o., 130 ha, proizvodnja 1,3 milijuna litara, 13 zaposlenih, 400 grla s 220 krava, vodi obiteljsko gospodarstvo u Budrovcima. Tvrtku pomalo prebacuje na sina Hrvoja, veterinara, i kćer Maju, ekonomisticu, koji sve više borave na farmi negoli u Đakovu.
Premda opterećen komercijalnim kreditima s kamatama preko 13%, Šimo je ostvario 40% državnih kapitalnih investicija s 4% kamata, a njegovo gospodarstvo za dvije godine kani povećati broj krava na 500 grla.
Kod Ciganovića, primjerna je vrhunska kakvoća mlijeka pasmine Holstein, proizvodnje po kravi od 9,3 tisuća litara godišnje, što inače resi sve članice udruge. Mlijeko kakvoće 3,8 – 4,0 % masnoće, bjelančevine 3,35 – 3,55, laktoze 4,6 – 4,7.
Drago Bagarić, agronom, tvrtka Ranovik, 200 krava, Selci Đakovački u obiteljskom držanju, troje djece. Na taj broj krava posjeduje samo 25 ha zemlje koja mu u proizvodnji mlijeka jako nedostaje.
Kupuje silažu i sijeno. Sudjeluje na natječaju za državnu zemlju. Vjeruje u porast cijena mlijeka.
Samo da tržište osjeti kakvoću našeg mlijeka, jada se Drago. Dosta smo neprepoznatljivi za hrvatskog potrošača.
Trgovci izvoze naše vrlo kakvonosno mlijeko, a uvoze mlijeko niže kakvoće, žale se i Hrvoje i Drago.
Vaš Bage