Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

U Zadru godišnje desetak pokopa u urni

25.04.2012. 22:00
U Zadru godišnje desetak pokopa u urni


– Posljednjih nekoliko godina takvih je zahtjeva desetak – kaže Hrvoje Grdović ističući ujedno i kako postoji problem i s pretincima za polaganje urni kojih je na zadarskom Gradskom groblju tridesetak i svi su već popunjeni


Usprkos deficitu grobnih mjesta na području grada Zadra, interes lokalnog stanovništva za drevni običaj kremiranja, odnosno spaljivanja pokojnika koji se posljednjih dvjestotinjak godina sve češće prakticira i u zemljama Europe, nije ništa veći, doznajemo od Hrvoja Grdovića, direktora tvrtke “Nasadi”.
– Posljednjih nekoliko godina takvih je zahtjeva desetak, kaže Grdović ističući ujedno i kako postoji problem i s pretincima za polaganje urni kojih je na zadarskom Gradskom groblju tridesetak i svi su već popunjeni. Taj problem rješava se, napominje direktor Nasada, u okviru projekta izgradnje Novog groblja za Grad Zadra na lokaciji u Crnom, a kako se može vidjeti na službenim internetskim stranicama tvrtke, u lipnju 2011. godine tvrtka Nasadi d.o.o., kao investitor i raspisivač, je u suradnji sa Društvom arhitekata Zadar kao provoditeljem, raspisala javni, državni, otvoreni, projektni, u jednom stupnju i anonimni, urbanistički Natječaj za izradu idejnog urbanističkog rješenja (DPU-a) Novog gradskog groblja u Zadru.
U Zagrebu jedini hrvatski krematorij
U sklopu tog projekta još u ožujku 2010. godine sačinjena je i “Studija o optimizaciji iskoristivosti lokacije Novog gradskog groblja” gdje se na površini zemljišta od 33,08 hektara osigurava dovoljno prostora za izgradnju potrebnog broja grobnih polja, kosturnice, niša, kapelice, spomen-parka, zelenih površina, primarnih i sekundarnih komunikacija i trgova, parkirališta i centralnih objekata, što ujedno znači da bi novo groblje imalo svoj centralni trg, nekoliko svečanih sala, mrtvačnicu i krematorij, upravnu zgradu, skladišta i servise dovoljne za period od narednih 100 godina.
Dakle, u projektu izgradnje novog groblja predviđen je i krematorij, no dok se isti ne realizira Zadrani koji svoje pokojnike žele zbrinuti na takav način, mogu to učiniti u Zagrebu gdje se nalazi jedini krematorij u Hrvatskoj. Sama procedura slična je onoj kao kod “klasičnog” zbrinjavanja pokojnika, a kako doznajemo od Davora Ožvalda, voditelja sektora prodaje i nabave u Podružnici Gradska groblja Zagreb, o detaljima vezanim za način i mjesto ukopa odlučivati može sama osoba za života, obitelj pokojnika ili skrbnik.
Kremiranje sve češće
– Ukoliko se radi o usluzi kremiranja, potrebno je dogovoriti ispraćaj iz male ili velike dvorane na krematoriju. Taj ispraćaj može biti za javnost ili u krugu obitelji, odnosno može se ugovoriti samo kremacija, pa se u tom slučaju urna u krugu obitelji polaže u grobno mjesto kojim raspolaže obitelj. Sam tijek ceremonijala ispraćaja izabire onaj tko skrbi o pokopu – ističe Ožvald, pojašnjavajući kako je prije obreda za pokojnika potrebno priložiti neki identifikacijski dokument poput osobne iskaznice ili putovnice te dozvolu za ukop umrle osobe.
– Kod zaključivanja troškova u referadi za ugovaranje ukopa stranka naručitelj kremiranja je dužan dostaviti i potvrdu o smrti, a ukoliko je pokojnik preminuo izvan granice RH, potrebno je ishoditi Sprovodnicu koju ovjerava konzulat ili ambasada RH u državi gdje je nastao smrtni slučaj – kaže Ožvald, osvrćući se i na cijenu kremacije koja u zagrebačkom krematoriju od oko 1.600 kuna. Osim samog postupka kremiranja u tu cijenu je, pojašnjava Ožvald, uračunata i osnovna urna, jedan dan rashladne komore, kartonska kutija, zatvaranje osnovne urne i ukrasna bakrena urna. Cijena ispraćaja i kremiranja tako u konačnici iznose oko 3.000 tisuće kuna, a cijena ispraćaja, kremiranje i pokop urne na nekom od Gradskih groblja u Zagrebu 3.500 kuna.
– U pravilu procedura je sljedeća: prema unaprijed dogovorenom terminu organizira se ispraćaj, nakon čega slijedi kremacija (u pravilu dva do dana nakon ispraćaja), te polaganje urne u grobno mjesto. Urne koje se pokapaju izvan Gradskih groblja preuzima prijevoznik ili obitelj radi pokopa u zavičaju pa se onda i trošak obreda uvećava za cijenu usluge prijevoza – napominje Ožvald, dodajući kako se u zagrebačkom krematoriju godišnje obavi oko 4.300 kremacija umrlih osoba sa cjelokupnog područja RH, što predstavlja približno 10 posto od ukupno umrlih.


U pet godina kremiran 41 Zadranin




Sveukupni broj kremacija u razdoblju od 1. listopada 2007. do 10. ožujka 2012. godine bio je 17.824. Od tog ukupnog broja 9.758 urni pohranjeno je na zagrebačkim grobljima, 341 izvan granica Hrvatske, a 4.429 urne razmještene su po manjim mjestima RH – doznajemo od djelatnika Gradskim groblja Zagreb, Zlatka Smernjaka
Kad su u pitanju veća mjesta u Hrvatskoj, statistike Gradskih groblja Zagreb pokazuju kako je, nakon Zagreba, najveći interes za kremiranje u Rijeci gdje je u posljednjih pet godina zabilježeno 1.045 kremacija. Slijedi Pula s 263 kremacije, Split s 201, Osijek 158, Karlovac 134, Varaždin 133, Sisak 94, Samobor i Gornje Vrapče po 91, Opatija 65, Velika Gorica 48, Bjelovar 46 i Dubrovnik po 46, Desinić 44, Koprivnica 42, Zadar 41, Kastav 40, Zaprešić 39, Slavonski Brod 38, Poreč 32, Šibenik 31…


Bizarna priča iz Rtine


Za razliku od Europskih zemalja gdje ne propisuju nužni ukop urne, hrvatski je zakon tu isključiv, a prije pola godine s njim se suočio i 71-godišnji njemački državljanin Frank Ernst Schneider, nastanjen u Rtini.
Njegova životna priča vezana uz posmrtne ostatke supruge Monike koju je dao kremirati i potom urnu bacio u more s Paškog mosta, šokirala je zadarsku, ali i širu javnost 1. studenog prošle godine. Uoči Noći vještica urna je s pepelom njegove supruge Monike isplivala u rtinskoj lučici, pred njegovom kućom. Schneider se tu nastanio nakon suprugine smrti s kojom je 25 godina bio u braku, a potom se i oženio Rtinjankom. Neko vrijeme urnu je držao u kući, a nakon što je od mještana Rtine čuo za naš zakon koji takvo što ne dozvoljava, urnu je zajedno s oproštajnim pismom, zavjetnim prstenjem i velikim kamenom spakirao u crnu vreću te sve zajedno bacio s Paškog mosta u more ispunivši ujedno i želju pokojne supruge koja je voljela more.
No, tri godine kasnije morske struje vratile su mu supruginu urnu gotovo pred kućni prag. Vremešni Nijemac shvatio je to kao njezinu poruku kako ipak ne želi više biti u moru, pa ju je u dogovoru s mjesnim svećenikom sahranio na groblju u Rtini.


Crkva odobrava kremiranje ukoliko ne postoje anti-vjerski motivi


Nezainteresiranost za kremiranje na zadarskom području i u Dalmaciji općenito, povezuje se i s vjerskim, odnosno kršćanskim običajem da se tijelo pokojnika ukapa u grobove. Kroz povijest se, međutim, u slučajevima nužde kada su primjerice harale zarazne bolesti poput kolere i kuge, prakticiralo i preporučavalo kremiranje, pa Crkva ističe kako ne brani kremiranje ukoliko je ono u skladu s vjerom, a ne iz nekih drugih pobuda, jer ono samo po sebi samo ubrzava proces raspadanja tijela, a ne oskvrnjuje dušu i ne dovodi u pitanje uskrsnuće.