Kako je Lara postala neprijatelj broj 1.

PREUREDI PA PRODAJ… AKO IMAŠ ŠTO… I S ČIM
Ovo mi je simpatično. Svako malo nam prikazuju neke dokumentarce u kojima se nešto po kući uređuje, preuređuje, ruši i gradi. Jako mi se svidjela i ona serija u kojoj bogati Britanci i Amerikanci kupuju kuću za odmor i ne mogu se odlučiti hoće li uzeti onu od milijun ili milijun i po funti. To je tako blisko našem čovjeku i gledatelju. Zanimljivo je da te emisije uvijek idu u jutarnjim terminima, kada TV-gledaju samo dokone domaćice i nezaposleni pa se s pravom postavlja pitanje – kome je to namijenjeno. Oni koji imaju para za te stvari vrijedno rade da bi zaradili i ne stignu gledati, a onima koji nemaju novaca za neka preuređenja je ionako svejedno. Meni je to ipak zanimljivo pogledati, ali predlažem malo drukčiju koncepciju. Evo ovako: kako se proširiti na tavan, podrum, haustor i pola dnevnog boravka prvog susjeda, a da se pri tome ne posvađate s cijelom zgradom i kako još to sve uspjeti legalizirati; kako od jednosobnog stana napraviti trosobni s dnevnim boravkom; kako četveročlanu obitelj smjestiti u 30-ak kvadrata, a da se svi mogu kretati po kući… Takva bi emisija uistinu bila puno zanimljivija hrvatskim gledateljima.
NAPETO KAO KIŠOBRAN
Slušajte koja drama. »Bernarda kaže Padilli da Viktoris želi znati kako je sat njene kćeri dospio do njega. Padilla kaže da je to sat njegove bake, a uplakana Antoineta kaže Mariji Desamparadi da ne želi da i ona pati, jer voli pogrešnog muškarca i nada se da nju Max uistinu voli…« Zamislite osobu koja pročita ovaj kratak sadržaj, a onda još i sjedne i gleda cijelu epizodu. Oduvijek se zna da sapunice mahom (u stvari, ne mahom, nego u pravilu) gledaju ljudi smanjene inteligencije, kulture i obrazovanja, ali s obzirom na to da, to moramo otvoreno priznati, takve serije emitiraju uglavnom u neko neutralno vrijeme, normalan ih čovjek uglavnom izbjegava. Problem je kada ste na godišnjem pa pogledate i zaprepastite se količinom, ne gluposti, nego neuvjerljivosti i manirizma kojom zrači svaki kadar i čini ga nepodnošljivim za gledanje. Pitanje je samo, što će na sve to reći Maria Desamparada?
OGORČENI LARINI SLJEDBENICI
 A kada smo već kod sapunica, ne mogu a da se ne osvrnem na fenomen »Larina izbora«. Ne pamtim da je neka sapunica imala toliko pristalica, a da su se isti tako složno, dijametralno okrenuli protiv iste. Moram priznati da nisam nikada gledao, ali su mi i kulturni ljudi govorili da serija nije loša, da je gluma dobra i sl. To je tako izgleda bilo u početku, a kako je vrijeme prolazilo stvar se sve više razvlačila i odugovlačila, tako da su se ljudi počeli nervirati i gunđati. Problem je što oni misle da ovu moju kolumnu čitaju urednici s televizije (a bilo bi im i pametnije da koji put pogledaju i poslušaju me), i onda se meni žale. A zanimljivo je koliko je ljudi zbog toga ljuto i razočarano, pa sam stoga i ja ipak malo pogledao. I, u pravu su. Sve je nekako razvodnjeno, rastegnuto, a pogotovo naivno… Kao i svaka druga sapunica. Što bi oni htjeli? 500 epizoda, a da sve bude zanimljivo i napeto. Malo sutra! Ne može to tako.
MIŠO I MATE – KRUNSKI SVJEDOCI
Jedan od najzanimljivijih televizijskih događaja prošlog tjedna je dovođenje Mate i Miše Kovača u sudnicu pred suca i Sanadera. Zvalo ih nekoliko puta, ali su se tek sada odazvali. I sada se svi raspisali kako su Mate i Mišo bili nesuvisli, kako se nisu snalazili u prostoru i vremenu, pričali stvari koje nemaju veze s onim zbog čega su pozvani… U stvari, sve ono što smo znali i prije i očekivali, a pogotovo kada netko takav mora svjedočiti na sudu i to tako da sam sebe optuži da je primao novac na crno. Moš´ mislit´. I tako Mišo/Mate priča malo o ovome, malo o onome, ali nikako da se dotakne prave stvari. Meni je on u stvari simpatičan, ima taj svoj stav, ima svoju neupitnu karizmu, a da je prodao toliko ploča – prodao je. Doduše, ne baš 300 milijuna, ali jeste više nego bilo tko drugi, a to nije nešto što se može zanemariti. Ipak, nije mi jasno, zašto se sada svi čude njegovim svjedočenjem. Što su očekivali. »Da, platili su me na crno, dobio sam toliko i toliko…« Drugi je problem ono – »Jesi li zadovoljan predsjedniče«, upućeno Sanaderu, ali to je sad već jedna druga priča. Uostalom, možda je to sve dio istog perfomansa. Ipak su to vrhunski umjetnici.