Škrinja za blago

TKO SE MAČA LAĆA – OD MAČA I STRADA
U inače vrlo dobroj HRT-ovoj dokumentarno-igranoj seriji “Nazovi 112” prošli smo tjedan mogli vidjeti i jedan neobičan prilog. Nakon što su spašavali zalutale turiste, povrijeđenu djecu, izgubljene planinare, ovaj je put na dnevni red došao i jedan, da prostite, lovac. Lovac se sa svojom puščetinom provlačio kroz neko grmlje (gdje mu sigurno nije mjesto), uznemirio poskoka koji se mirno sunčao na grani (gdje mu je i mjesto) i ovaj ga je, naravno, ugrizao. Ah, koja životna ironija! Kreneš ubijati, a onda netko skoro ubije tebe. Onda je došla Gorska služba spašavanja i spasila ga. A meni se sada postavljaju neka pitanja. Tko je tom čovjeku dao za pravo da iz svog perverznog zadovoljstva ubija nedužne životinje? Jasno bi mi bilo da je zbog gladi, ali kakvo je to zadovoljstvo tek tako ubijati? S druge strane, taj, da prostite lovac, dok priča o događaju opet ima na ramenu pušku dvocijevku. To znači da opet ide u lov i da bi mu se opet moglo dogoditi da ga netko ugrize. Hoće li onda opet uznemiravati i mobilizirati GGS?
GDJE SE TROŠE NOVCI?
Sviđa mi se kako na televiziji ozbiljno prezentiraju komične vijesti. Ovaj put to je najava gostovanja velike Barcelone na proslavi stogodišnjice Hajduka. E, sada će netko reći da smo prije koji mjesec već gledali proslavu, onda kada ih je naprašila pretposljednja ekipa češke lige, ali to je očigledno samo prvi dio blamiranja. Slavljenik u međuvremenu gubi i od najgorih timova domaće lige (Hrvatskog dragovoljca, na primjer), Dinamo je po običaju već prvak (to je posebno odvratna priča, ali ne bih sada…), a oni u upravi više ni sami ne znaju što bi, tko im je trener, a tko predsjednik i sl. U cijeloj je priči najbolje to što su već uplaćena dva milijuna (2.000.000!?) eura da bi ta Barcelona uopće i došla. To znači da bi za te pare slavni klub došao igrati i protiv Hajduka iz Pridrage, i da je sve to ravno onoj priči o veličanstvenim nastupima nekih pjevača u pariškoj Olimpiji u koju također može ući svatko tko plati cijenu. Ti novci su vrlo indikativni jer to znači da ih Hajduk ima na bacanje i da ih ima dovoljno i da je krajnje vrijeme da se klubovi svedu na samofinanciranje, a da se novci koje dobivaju usmjere na humanitarne udruge, zdravstvo, školstvo i tamo gdje u stvari treba. Ako je klub u stanju svojim igrama i “vjernim” navijačima i prodanim ulaznicama egzistirati i još dovoditi goste za 2 milijuna eura, onda dobro, a ako nije… Zna se!
UISTINU, NIŠTA NEGO MAZOHIZAM
Kada netko uživa u tome da mu se sramotnim igrama, porazima, kadrovskim i financijskim neredom nanosi bol (a svaki poraz i nesreća voljenog kluba je teška bol), onda se takav netko naziva mazohist i treba mu liječenje, a ne dotacije. A znate li s čime bih ja sve ovo usporedio? Ovo, plaćanje nekoga da te pobijedi. Kao da ja zakupim prostor, recimo na Zelenom trgu, podignem ring, dovedem tv kamere i medije i onda platim Mirku Filipoviću da me krvnički tuče 3-4 runde. Eto. Čisti mazohizam. Ništa drugo.
“ŠKRINJA” – SMUTI PA PROSPI
Ima jedna novinarka koju HRT plaća već godinama, zove se Branka Šeparović, a mislim da se jednom prije prezivala i Oklopbdžija ili tako nekako. S jedne strane, može biti da mi je nekakva poluzemljakinja jer su Šeparovići s Korčule, mislim iz Vele Luke. S druge strane, ovo drugo prezime mi je nepoznato, ali gotovo sam siguran da nije iz Korčule, a odakle je – tko zna. Uostalom, baš me briga. Ja sam kršćanin pa ne bi trebao brojiti nečija krvna zrnca i podrijetlo jer me to moja vjera ne uči, a što bi trebali znati mnogi koji se diče nečim čemu u stvari ne pripadaju.
Ali, vratimo se mi Branki. Ona vodi emisiju Škrinja već jako, jako dugo i moram priznati da me uvijek čudilo što to ona u stvari priča. Ništa ja nju ne razumijem, a nije da sam glup. Sve je to nekakav pjesničko – domoljubno – etnološko – vjersko – nacionalni (ovo gospođa Oklopbdžija jako voli naglašavati) ćušpajz, kako bi rekao naš narod (mislim da je to hrvatski izraz, ali nisam siguran, nisam to dovoljno izučavao), “smuti pa prospi”. Zanimljiv je i njen glas koji je nekako povišen, kao na rubu histerije, kao učiteljica koja se svaki čas sprema eksplodirati i opaliti redalicom po prvim redovima učenika. Žao mi je što ne mogu citirati neku od njenih jezičnih bravura, ali mislim da je ipak nije snimalo uzalud. Može biti divna praksa studentima psihologije i specijalizantima psihijatrije jer ova mi emisija nekako izgleda kao radna terapija. Jedini problem je što se ta terapija provodi na račun tv pretplatnika.
Usput, moram otvoreno priznati da sam sve ovo o čemu pišem zaključio samo na osnovi kratkih najava koje HRT redovito emitira tjedan dana prije, a onda probajte pretpostaviti što se sve može čuti u samoj emisiji. To je neprocjenjiva vrijednost. Prava škrinja s blagom.
[email protected]