Zone naše mladosti

To bi bilo to od ovog vrućeg ljeta. Kiša je pala i sad će kao u legendarnom filmu Lito vilovito (poema o dalmatinskim galebovima snimljena prije 50 godina) u našem Velom mistu  nestati ovog šušura i života. Ovo je ljeto obilježila fiskalizacija, povećani promet u svim restoranima i hotelima, mada gostiju možda i nije bilo više nego prije.
Već za tjedan dana počinje školska godina, sve se vraća u nekakvu kolotečinu izvan sezone godišnjih odmora. Država je ubrala koju kunu više boljom kontrolom novčanih tokova iako je smanjen PDV za turizam. No od čega ćemo sada ubirati prihode, živjeti svakodnevicu do naredne sezone? Turizam nam je sve dominantnija gospodarska grana, moglo bi se reći srećom da ga imamo, ali i nažalost. Jer je sve ono drugo vrlo skromno, da ne kažemo jadno Zarada je ukupno mala, a previše nas je koji nemamo ni kunu veća primanja zbog turizma.
Evo već se skoro petnaest godina pokušavaju stvoriti nekakve gospodarske zone, kao zamjena za ono što je zbog pretvorbe, privatizacije i udara tržišta naprosto nestalo. U Hrvatskoj je formalno osnovano nekoliko tisuća  poduzetničkih zona, u Zadarskoj županiji ih je u evidenciji ZADRE, Županijske razvojne agencije, ni manje ni više nego 74!  Svaka općina i grad imaju bar jednu poslovnu zonu na papiru, više ih je ucrtalo nekoliko, najžešći su bili u Gračacu gdje po planovima imaju sedam uglavnom industrijskih poslovnih zona. A industrije nigdje.
Prostorni planeri kažu kako je bolje nešto ucrtati nego tražiti mijenjanje kad se pojavi interes ulagača. Zato je ucrtano čak 15 golf igrališta u Županijski prostorni plan, ali zašto još nema nigdje golfa odgovora nema. Tako nema ni proizvodnih pogona, ni radnih mjesta iako je, eto, sve to u planu.
Kažu komplicirana je procedura, država se ne želi odreći terena bez naknade. U Škabrnji su prije desetak godina počeli nekakve radove, zakopali kamen temeljac na Marinovcu i stali. Grad Zadar je “samo” četiri-pet godina “odgodio” početak uređivanja mega zone Crno od 400 hektara jer je proračun bio kratak za ovoliki projekt tričavih 2,7 milijuna kuna koliko je Hrvatskim šumama trebalo platiti. U međuvremenu je puknula recesija, nema više novca za infrastrukturu, a pravi veliki ulagači se ne pojavljuju. Možda nekoga svrbe prsti da počne prodavati sada gradski ili općinski teren i tako puni proračun, no čak ni za to nema interesa.
Pa gdje su konačno ti investitori, zašto ne iskoriste te naše velike prednosti da imamo autocestu, da smo na europskom prometnom koridoru, imamo luku, aerodrom…
Pravih igrača nema jer smo im naprosto preskupi na globaliziranom tržištu. A zadnji su nam trenuci da se nešto pokrene jer će uskoro i ovo preostale mlađarije krenuti po Europama tražiti posao. Briga ih za zone na papiru s kojima se diče političari, kad posla nema.