U finalu europskog prvenstva zaboravite na bol

Nakon utakmice s Francuzima sam se razbolio: zbog upale grla i visoke temperature završio sam na infuziji. Nije popustilo sve do finala, pa sam još jednom bolestan uskočio u bazen

Slavljem u svih šest odigranih susreta hrvatska vaterpolska reprezentacija do 17 godina u Rijeci se od 11. do 18. rujna pobrinula opravdati reputaciju našeg trofejnog sporta i najaviti podjednako mu uspješnu budućnost. Izabranici Hrvoja Hrestaka osvojili su europsko juniorsko zlato, a putem do njega iza sebe ostavili 16 najboljih sastava sa Starog kontinenta. Oduševljena publika na bazenu Kantrida pozdravila je momčad koja je u finalu detronizirala Italiju, u polufinalu bila bolja od Španjolaca, dok je više nego uvjerljivim izdanjem u četvrtfinalu protiv Francuza nastavila dominaciju iz skupine s Mađarskom, Slovenijom i Rusijom. Među 13-oricom koja su se praćena pljeskom i skandiranjem popela na postolje bio je i Deni Šarić, mladi Biograđanin čiji golem doprinos zlatu objašnjava zašto zanimanje za njim pokazuju najbolji hrvatski klubovi. Beka Šibenika pronašli smo pred odlazak na trening i uigravanje za drugi ovosezonski nastup u Jadranskoj ligi, a razgovor načeli osvrtom na europsku smotru.
Finale prije finala
Šarić jednu od ključnih pobjeda Hrvatske smatra onu nad Mađarima, u drugom kolu skupine C.
– Prvenstvo smo otvorili utakmicom s Rusima, u kojoj nismo imali većih problema i nadigrali ih s 21:10. Naš cilj je bio izboriti prvo mjesto u skupini te tako dobiti lakšeg protivnika u četvrtfinalu, no da bi to i ostvarili, morali smo u drugom kolu pobijediti izuzetno kvalitetnu Mađarsku. Oni su nas dosta namučili: gubili smo veći dio utakmice, a do bodova stigli u samoj završnici (8:7 op.a.). Kasnije samo protiv Slovenije uzeli još tri boda i tako zasjeli na prvo mjesto – kaže Šarić, dodajući kako je dvoboj s Mađarskom bio teži od finala.
– Premda se radilo o utakmici za prvo mjesto, s Italijom smo imali manje problema, isto kao i sa Španjolskom, koja je osvajanjem trećeg mjesta postala najugodnije iznenađenje EP-a, a Francuzima smo u četvrtfinalu dopustili samo jedan pogodak (13:1 op.a.). Ne mogu reći da smo kasnije lakoćom stigli do zlata, ali sigurno je da smo protiv Mađarske odradili velik dio posla – mišljenja je Šarić.
S kakvim je ambicijama Hrvatska nastupila u Rijeci? Je li prvo mjesto bilo ostvarenje zacrtanog?
– Prije prvenstva smo nastupili na pripremnim turnirima na Siciliji i u Crnoj Gori, na kojima smo u konkurenciji najboljih europskih reprezentacija osvojili prvo i drugo mjesto. Znali smo da spadamo u sam vrh, pa je naš cilj bila jedna od medalja. Drago mi je što je ona postala zlatnog sjaja, jer je izborena na turniru na kojem je bilo nekoliko favorita za naslov. Italija, Grčka i Srbija su također pretendirali na titulu – govori drugi strijelac Hrvatske reprezentacije, koji je posljednja dva od 10 pogodaka postigao u srazu sa Španjolskom, nastupajući pod visokom temperaturom.
– Nakon utakmice s Francuzima sam se razbolio: zbog upale grla i visoke temperature završio sam na infuziji. Nije popustilo sve do finala, pa sam još jednom bolestan uskočio u bazen. Žao mi je što se to dogodilo baš u završnici turnira, no svejedno smo uspjeli. Kada nastupate u finalu europskog prvenstva zaboravite na bol, a posebno kada proslavljate prvo mjesto.
Naplaćena kilometraža
Do članstva u juniorskoj izabranoj vrsti Šarić je prošao sve reprezentativne selekcije i pritom bio proglašavan najboljim strijelcem ili najboljim igračem turnira. Jednako je uspješan i kada nosi kapicu Šibenika, kluba koji je talent mladog igrača Biograda prepoznao prije pet godina. Tada 12-godišnju uzdanicu roditelji su svaku večer vozili na treninge u Krešimirov grad.
– U početku je bilo naporno. Tu prvu sezonu nisam shvaćao previše ozbiljno, no svidjelo mi se. Nastavio sam paralelno nastupati za Šibenik i za Biograd u ljetnoj ligi, a zatim sam ubrzo pozvan i u kamp reprezentacije… Tako je sve počelo, da bi iz sezone u sezonu postajalo ozbiljnije – prisjeća se učenik četvrtog razreda Prometno-tehničke škole te dodaje:
– Najgore je bilo kada sam školu u Šibeniku imao poslijepodne. Tada sam se iz Biograda morao zaputiti na jutarnji trening, popodnevnu smjenu u školi, pa opet na večernji trening. To je bio težak ritam za pratiti, zato sam posebno zahvalan majci Dajni i bratu Davoru kojima nije bilo naporno voziti me.
Šarićevo odricanje prošle je godine honorirano stipendijskim ugovorom VK Šibenik i stanom koji je dobio na korištenje. Član prve momčadi s prosjekom od dvije odigrane četvrtine po utakmici od ove se sezone nada i mjestu u prvih sedam, odnosno još većoj minutaži. Reći će da je zadovoljan, iako je financijska situacija u klubu daleko od zadovoljavajuće.
– Dolaskom nove uprave stvari su polako počele sjedati na svoje mjesto, a dugovi postajati sve manji. Ali, u takvoj situaciji nije lako složiti momčad koja će se boriti za vrh ljestvica. U odnosu na prošlu sezonu još smo i oslabljeni, pa će glavni cilj kluba biti afirmacija mladih igrača i, naravno, postići što bolje rezultate u domaćem prvenstvu i u Jadranskoj ligi.
Vidite li se i za pet godine u Šibeniku?
– U Šibeniku mi je lijepo, no tada se nadam angažmanu u nekom od jačih klubova.

Juniori/seniori

Velika je razlika između seniorskog i juniorskog vaterpola.
– Seniorske utakmice i treninzi su zahtjevniji jer ste u bazenu s igračima od dva metra i više od sto kilograma, uz to maksimalno spremnim i iskusnim. S druge strane, igrači mog godišta su puno lakši za čuvanje, a i juniorske utakmice traju za minutu kraće po četvrtini – objasnio je Šarić.

Tri godine na meti Mladosti

Za Biograđanina je već duže vremena zainteresirana i Mladost.
– Prošle tri sezone Mladost i Šibenik se pokušavaju dogovoriti oko mog prelaska u Zagreb. Pregovori su i ovog ljeta bili neuspješni, no ne žalim jer sam mlad i smatram da je najbolje ostati još godinu, dvije i steći potrebno iskustvo.

Vaterpolski geni

Željko Šarić, Denijev otac, 1979. i 1984. godine bio je član sastava Biograda koji je izborio plasman u tadašnju Prvu ligu. U istoj je momčadi 1979. nastupao i njegov stric Tomislav, danas rukometni trener, dok je Željko Šarić kasnije postao vaterpolski sudac. Denijev brat Davor (1985.) boje Biograda brani u Prvoj B ligi.

Hvala kapetanu

– Istaknuo bih veliku ulogu našeg kapetana Ivana Marcelića. On nas je u polufinalu i finalu držao svojim obranama. Odličan je momak i odličan vaterpolist. Zaslužuje svaku pohvalu – naglasio je Šarić, ne želeći propustiti priliku istaknuti zapažene predstave drugog vratara Mladosti i vaterpolista koji je prošle sezone u Prvoj B ligi paralelno nastupao za VK Zadar 1952. Osim vaterpolskih, Marcelić je s Krševanovim gradom povezan i obiteljskim vezama.