Mala žena s velikim hrvatskim srcem

Dugo se već u zatonskoj vjeronaučnoj dvorani nije okupilo toliko štovatelja pisane riječi kao što je to bilo za vrijeme predstavljanja knjige pjesama pod nazivom “San prognanika” autorice pučke pjesnikinje Anke Birkić iz mjesta Murvice kod Zadra. Na samom početku u ime organizatora nazočne su pozdravile predsjednica Udruge “Žene u Domovinskom ratu-Zadar” Ivana Haberle te predsjednica zatonskog KUD-a “Kuntrada” Bernarda Žigun.
– Zaton je za vrijeme Domovinskog rata bio utočište mnogim prognanicima a među njima je sa svojom obitelji bila i naša autorica Anka Birkić. Ona je jedna mala obična žena s velikim hrvatskim srcem. Mi, zajedno s Ankom, smo one žene koje žele čuvati istinu, mi smo one žene koje zbog djece žele govoriti što se to događalo za vrijeme Domovinskog rata našem hrvatskom narodu. Vidite gdje su nam branitelji gdje su nam naši generali. Mi to ne želimo slušati, želimo dignuti glas protiv nepravde.Imamo se moliti i biti još jači. Trebamo otvoriti oči jer su još 1.042 osobe koje se vode kao nestale u Domovinskom ratu. Zamislite te majke, te žene tu djecu koji nemaju gdje zapaliti svijeću. Tijekom Domovinskog rata 185 je poginulo hrvatskih braniteljica i mi smo ponosne na njih. I upravo stihovi pjesama što ih je u svojoj zbirci ispisala prognanica i članica naše Udruge ovdje nazočna Anka Birkić nam moraju biti podsjetnik i opomena da budemo budni da nam se takvo zlo više nikada ne dogodi – riječi su uvodničarke i voditeljice predstavljanja knjige Ivane Haberle.
O samoj knjizi, koju je grafički uredila i oblikovala na sto stranica knjigovežnica “Jelica” iz Zadra i za koju je lekturu napisala prof. Zlata Derossi, opširno i u tančine govorila je njezina predstavljačica predsjednica ZAKUD-a “Baština” u Zadarskoj županiji, članica UŽUDR-u Zadar i dobitnica priznanja Zajednice prognanika Hrvatske i Zajednice prognanika Hrvatske podružnice Zadarske županije za iskazanu i danu posebnu ljudsku i humanu podršku u rješavanju problema hrvatskih prognanika i povratnika Vesna Matešić.
– Ankine pjesme koje su nastajale za vrijeme njezinog progonstva te još pola milijuna hrvatskih rodoljuba koji su se kad i Anka našli u istoj situaciji za vrijeme Domovinskog rata, opisuju život i smrt kroz ljubav a te tri stvari čine čovjekovo određenje. To trojstvo ne može opstati bez čovjeka. Ljubav se pretvara u strah, ljubav ne može bez života, život ne može bez smrti i tako se zatvara jedan krug u kojem ono što je najljepše i najsvečanije završi uvijek u pjesmi. Zato su za mene ove pjesme jedno “čudo” koje je izašlo iz ove krhke žene koja je sve to vidjela u majčinoj boli, u suzi branitelja, u krilima neprijateljskog aviona u snovima prognanika.Kad su se svi molili ispred križa da prestane rat da dođe mir ona je to sve zapisivala i sročila u jednu krasnu zbirku. Njezine pjesme uz ostalo su nadahnuće svakome onome tko sebi želi reći ja sam Hrvat ja sam domoljub. One su jedno veliko svjedočanstvo o onome što se ne smije nikada više dogoditi hrvatskom biću. Zato je Anka Birkić supruga hrvatskog ratnog vojnog invalida i prognanica besprijekorna u čistoći doživljaja i čistoći združenosti sa svojim vremenom. Smrt i rat oko nje ne načiniše je veličanstvenom, ali je izdigoše nad provalijama i dubinama zaborava koji prijeti najvećem hrvatskom vremenu, vremenu rata Domovine, zato joj hvala, rekla je uz ostalo Vesna Matešić.
Sama autorica Birkić posebno je zahvalila Zatonjanima za sve što su za nju i njezinu obitelj i mnoge druge prognanike učinili za vrijeme njihovog boravka u Zatonu u Domovinskom ratu.
-Vi ste bili ramena za plakanje vi ste bili onaj osjećaj sigurnosti.Meni su neprijatelji uzeli najbolje godine mog života. Ali najgore je to što su oni oduzeli djetinjstvo mojoj i ne samo mojoj djeci, koja su proživljavala strahote rata. Mislim da ta naša djeca nikada nisu bila djeca, jer nisu imala vremena za to. Oni su u jednom trenu postali starci. Tu činjenicu nikad ne mogu zaboraviti tu stvar ne želim zaboraviti. Možda će netko misliti da je to mržnja. Ne, ali zar su ta mala bića morala iznijeti golgotu rata na svojim leđima. I ako zaboravimo to, taj njihov križ ja se bojim da će nam se ponoviti, a ne daj Bože nikada i nikome da se to ponovi, da se to zlo dogodi. Meni je ova večer s vama vraćanje ponovno onom ramenu na kojem sam plakala. Hvala vam još jednom za sve što ste učinili za nas prognanike, rekla je na kraju kroz suze autorica Anka Birkić.
Na kraju kažimo da je stihove knjige ” San prognanika” pred okupljenima čitala Ana Vidić, dok su ovaj lijepi kulturni događaj svojim nastupom uveličali članovi folklorne sekcije domaćeg KUD-a “Kuntrada”otpjevavši skladbe pod nazivom “Zatone moj”, “Lovac iz gore”, ” Rastanak sa Zatonom” te “Jedna je Hrvatska”.