Odvojimo ulje od kukolja

Kada sam neki dan napisao tekst o bodulskom otočnom ulju, onako kako ga doživljavaju potrošači, izazvao sam očekivanu polemiku.
Nazvao sam ga bodulskim ili liburnskim uljem, kao prijedlog imena nove znamke, koja bi nosila neprekinutu proizvodnu crtu dugu nekoliko tisuća godina.
Prijeći preko te činjenice, značilo bi zanemariti tradicijsku sljednost hrvatskog maslinarstva i utopiti se u industrijsko sivilo neprepoznatljiva uljarstva.
Stare proizvoditeljice u EU već su profilirale svoje maslinike na veliki broj asortimana, načina uzgoja i prerade, koji daju stotine zaštićenih proizvoda od maslina i ulja.
S jedne strane industrijski uzgoj i prerada, a s druge strane ekološko maslinarstvo i proizvodnja ulja.
Negdje oko petine sredozemne proizvodnje maslinova ulja pripada alternativnim, starinskim preradama u ekološkoj proizvodnji.
Zanimanje potrošača za ovu vrst proizvodnje u snažnom je i neprekinutom porastu.
Hrvatsko, u prvom redu otočno, ali i obalno i zaobalno maslinarstvo, sitne obiteljske proizvodnje na malim parcelama i starim kultivarima, sa svojom specifičnom preradom, mora koristiti sve prednosti ekološke proizvodnje.
Stručne pravilnike, izrađene za industrijsku preradu, treba nadopuniti s načelima ekološkog uzgoja i prerade u održivom gospodarenju.
Takozvano bodulsko ulje do sada je postizalo najviše cijene, zahvaljujući vjerodostojnosti sitne obiteljske proizvodnje s naglašenim okolišnim čimbenicima.
Struka je ovdje obilato koristila nataloženo tisućljetno znanje i treba je poštovati. Naša dužnost je poslušati ljubitelje tradicije i ekologije predstavljene u velikom broju potrošača ovog ulja, nastalog po njihovim ukusima, zahtjevnostima i željama. Takvo ulje treba zaštititi, pripremiti ga i ponuditi tržištu.
Vaš Bage