Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Sve više alergičnih Zadrana

Autor: Teuta Babajko Jamičić

26.03.2010. 23:00
Sve više alergičnih Zadrana


Sezonske alergije na pelud najčešće se pojavljuju od siječnja do lipnja, točnije do početka ljeta, govori dr. Gordana Šimunov Karuza, pojašnjavajući kako je zadarsko područje karakteristično po različitim biljnim vrstama, tako da je prisutna pelud drvenastih biljaka, korovnih svojti i trava


Proljeće je doba buđenja prirode i polenacije biljaka kada kod mnogih ljudi počinju zdravstveni problemi uzrokovani povećanom osjetljivošću organizma na pelud. Peludna zrnca najčešći su uzrok alergijskih bolesti dišnog sustava te predstavljaju najsnažniji prirodni alergen današnjice od kojega svake godine u proljeće milijuni ljudi diljem svijeta pate od peludne hunjavice pa sve do napadaja teške astme. Broj osoba alergičnih na pelud biljaka posljednjih godina je u porastu.
Ta se činjenica pripisuje promjenama vanjskog i unutarnjeg okoliša koje su dijelom posljedica i globalnog zatopljenja, zahvaljujući kojemu polenacija biljaka počinje ranije i dulje traje.
Ovisno o geografsko-klimatskom području i vegetaciji, alergene biljke karakteristične su za pojedina područja. Pojavljivanje peludi u zraku vremenski je ograničeno i tipično za svaku biljnu vrstu. Zbog toga su i alergije na pelud vezane uz određeno razdoblje u godini, kada cvatu alergene biljke, pa se i simptomi alergijske reakcije pojavljuju svake godine približno u isto vrijeme.
Najčešći alergijski rinitis
Prema nekim procjenama, nekakvu alergiju ima svaki drugi Europljanin. Najčešće je to alergijski rinitis koji napada sezonski – u vrijeme cvatnje. Pretpostavlja se da takve tegobe ima oko 15 do 30 posto ljudi, što znači da bi u Hrvatskoj alergijski rinitis moglo imati čak 700 tisuća do 1,4 milijuna ljudi. Kako službenog praćenja epidemije alergija u Hrvatskoj još uvijek nema, teško je govoriti o konkretnim brojkama, no činjenicu da je broj osoba alergičnih na pelud biljaka posljednjih godina u porastu, potvrdila nam je i pulmologinja dr. Gordana Šimunov Karuza, koja radi na Pulmološkom odjelu u Općoj bolnici Zadar te istaknula kako su Zadrani najosjetljiviji na peludna zrnca trava, koja im uzrokuju najviše zdravstvenih poteškoća.
– Ovisno o geografsko-klimatskom području i vegetaciji, alergene biljke karakteristične su za pojedina područja, tako da je pojavljivanje peludi u zraku vremenski ograničeno i tipično za svaku biljnu vrstu. Tako u Hrvatskoj postoje biljke koje su karakteristične za kontinentalno i primorsko područje, od kojih svaka ima određeno vrijeme polenacije. Obzirom na brojnost i raznolikost biljnih vrsta, polenacija se proteže gotovo kroz cijelu godinu, točnije od siječnja ili veljače do studenoga, što uvelike ovisi i o vremenskim prilikama. No, sezonske alergije na pelud najčešće se pojavljuju od siječnja do lipnja, točnije do početka ljeta, govori dr. Gordana Šimunov Karuza, pojašnjavajući kako je zadarsko područje karakteristično po različitim biljnim vrstama, tako da je prisutna pelud drvenastih biljaka, korovnih svojti i trava.
Što se tiče drvenastih biljki kao jaki alergen se pojavljuje pelud iz porodice čempresa i masline, a od korovnih svojti na zadarskom području najproblematičnija je crkvina te u posljednje vrijeme i ambrozija. Iako je ambrozija karakteristična za kontinentalnu Hrvatsku, posljednjih godina udomaćila se i u Dalmaciji. Sve više je ima i na zadarskom području.
– Alergijski rinitis najčešći je oblik alergije, koju uzrokuje cvjetni prah odnosno pelud drveća, trava i korova. Nakon što se alergen udahne, javlja se niz simptoma, kihanje, šmrcanje, vodenasti iscjedak iz nosa, začepljenost i svrbež nosa, crvenilo i suzenje očiju, otežano disanje, suh i podražajan kašalj…, navodi dr. Šimunov Karuza te ističe kako su simptomi alergije najčešće nalik prehladi zbog čega ih većina ljudi zanemaruje, a liječničku pomoć potraže tek kad stanje postane teško podnošljivo, točnije neizdrživo.
Stoga, pulmolozi preporučuju da se zbog simptoma poput kašlja, kihanja, svrbeža oko očiju ili vodenastog iscjetka iz nosa, koji traju više od desetak dana svako treba obratiti liječniku. Posebno je važno otići liječniku ako je disanje otežano. Ako se s otežanim disanjem spoje i napadaji gušenja, to može biti početak nimalo jednostavne kronične bolesti dišnog sustava – alergijske astme.
– Alergijski rinitis može biti povezan s alergijskom astmom jer se peludna alergija nalazi u pozadini većine astmatičnih oboljenja. U takvim slučajevima, uz preosjetljivost na pelud biljaka najčešća je alergija na grinje odnosno kućnu prašinu, govori dr. Šimunov Karuza te pojašnjava kako je u slučaju sumnje na alergiju potrebno zatražiti liječničku pomoć kako bi se napravila alergološka obrada.
Obradi uvijek prethodi analiza obiteljske anamneze jer u nastanku alergijskih bolesti važnu ulogu ima i naslijeđe. Naime, alergijske bolesti nastaju i kao posljedica međudjelovanja nasljednje sklonosti organizma da reagira stvaranjem protutijela na izloženost alergenima, a uz djelovanje nespecifičnim čimbenika iz okoliša. Tako djeca čiji su roditelji skloni alergiji odnosno alergijskoj reakciji imaju veću vjerojatnost da će i sami oboljeti od alergijske bolesti, i to 30 posto ako je bolestan jedan roditelj, odnosno 50 posto ako su bolesna oba. No, ne treba zaboraviti ni činjenicu da alergijsku bolest mogu razviti i djeca u čijoj obitelji nije bilo alergije.
– Na temelju iskaza bolesnika, odabire se skupina alergena koji se testiraju na koži pacijenta. Riječ je o ubodnoj, prick metodi. Izvodi se tako da se tvornički pripremljeni ekstrakti različitih alergena ubrizgavaju se pod kožu ili se stavljaju na malu ogrebotinu. Ukoliko se javi reakcija na neki od alergena, pojavit će se uzdignuto, crvenkasto područje na koži, na mjestu uboda. Pozitivna reakcija na koži najčešće je dostatna za postavljanje dijagnoze, kaže dr. Šimunov Karuza, nastavljajući kako se u slučaju dvojbenog nalaza rade dodatni testovi odnosno krvne pretrage.
Individualna terapija
Dakle, kada prick metoda ne da pouzdan rezultat, rade se dodatni testovi odnosno određivanje ukupnog IgE protutijela. Naime, imunoglobulin E ključan je za alergijske reakcije, ali i kad je njegova ukupna vrijednost normalna, ne isključuje se postojanje alergije jer specifični IgE, recimo na pelud, može bit visok. Uz to, alegološka aobrada podrazumijeva i spirometriju te citološki bris nosa.
– Alergijske bolesti nisu izlječive, ali se danas jako dobro mogu kontrolirati lijekovima, te tako spriječiti alergijske komplikacije. Važno je naglasiti kako je terapija individualna, a određuje ju liječnik nakon dijagnoze, i to ovisno o problemima koje alergija izaziva i jačini simptoma, kaže dr. Šimunov Karuza, te pojašnjava kako se alergije uglavnom liječe medikamentima, i to antihistaminicima i inhalacijskim kortikosteroidima.
Antihistaminici su lijekovi koji se najčešće primjenjuju kao tablete, a spriječavaju upalu koja je posljedica djelovanja histamina. Također smanjuju kihanje i svrbež očiju, nosa i usana kao i oticanje sluznice. Osim u tabletama antihistaminici se proizvode i u spreju za nos te kao kapi za oči, no oni sadrže manje djelotvorne tvari pa su dovoljni samo onima koji imaju manje poteškoće s alergijom. Stoga, liječnici napominju da je važno s terapijom početi što prije dok alergije ne buknu svom silinom. Antihistaminici se, kako pojašnjava dr. Šimunov Karuza, najčešće koriste u kombinaciji s kortikosteroidima koji su također protuupalni lijekovi, ali snažnijeg djelovanja. Oni zaustavljaju alergijsku reakciju i smanjuju upalu te oticanje sluznice. Proizvode se u spreju za nos i primjenjuju se jednom dnevno. Lijekovi novije generacije imaju malo nuspojava, a bitno olakšavaju problem alergijskog rinitisa. Nerijetko se propisuju i preventivno, prije početka sezone alergija.
– Ako medikamenti ne pomažu, alergija se može liječiti i imunoterapijom odnosno hiposenzibilizacijom. Riječ je o terapijskoj metodi koja se provodi injekcijama koje pacijent prima pod kožu, a one sadrže određenu količinu alergena koji izazivaju probleme. Imunoterapijom mogu se liječiti samo oni pacijenti koji su alergični na jedan ili dva alergena, i to uglavnom mlađe osobe, navodi dr. Šimunov Karuza, te dodaje kako se hiposezibilizacija kontinuirano provodi tri do pet godina, oduzima mnogo vremena pacijentu, moguće su i nuspojave, a stručnjaci nisu zadovoljni postignutim rezultatima.
Umjesto hiposenzibilizacije unošenjem oslabljenog alergena injekcijom pod kožu, postoji moderniji i lakši terapijski postupak u obliku kapi koje se jednostavno stavljaju pod jezik i prodiru u organizam preko sluznice usta. Pri tome nema opasnosti od inače rijetkih alergijskih reakcija i bolesnik se može sam liječiti. Unatoč svim tim prednostima, te kapi nisu na listi lijekova, tako da ih zadarskoj Općoj bolnici pacijeniti još nisu imali priliku koristiti. No, taj se preparat posljednjih godina propisuje u Klinici za plućne bolesti “Jordanovac” u Zagrebu, ali kako se taj lijek ne može dobiti na recept obveznog zdravstvenog osiguranja, pacijent odlučuje hoće li injekcije ili kapi, s kojima terapija stoji i do nekoliko tisuća kuna.


 RAZLIKA IZMEĐU ALERGIJE I PREHLADE




– prehlada prolazi u roku od tri do pet dana, a alergija ne,
– ako se istodobno javlja kašalj, curenje nosa, grlobolja, suzenje očiju… vjerojatno je riječ o prehladi jer simptomi alergije obično dolaze jedan po jedan,
– ako navedeni simptomi traju duže od desetak dana, i to bez povišene temperature, riječ je o alergiji.


 MJERE ZA SMANJIVANJE IZLOŽENOSTI ALERGENIMA


– redovito uzimanje propisane terapije za alergiju,
– boravak u zatvorenim i klimatiziranim prostorima uz samo kratkotrajno provjetravanje,
– izbjegavanje boravka te fizičke aktivnosti na otvorenom prostoru u vrijeme velike koncentracije peludi u zraku,
– nakon boravka na otvorenom, poželjno je otuširati se, oprati kosu i presvući odjeću, kako bi se izbjeglo unošenje peluda u prostor gdje se boravi,
– izbjegavanje trčanja i bavljenja sportskim aktivnostima u područjima bogatim vegetacijom,
– za boravak na otvorenom izabrati dane kada je koncentracija peludi u zraku najniža, odnosno neposredno nakon kiše, kasno po podne ili predvečer,
– izbjegavanje sušenja i zračenja odjeće, posteljine i pokrivača na otvorenom,
– izbjegavanje izlaska iz kuće za vrijeme sunčanoga vremena i vjetrovitih dana, između 10 i 18 sati,
– redovito praćenje peludnog kalendara, koji informira o periodima cvatnje pojedinih biljaka na određenom području.