Križ star više od tisuću godina

Mjesni kroničar Lovre Torbarina navodi kako se postavlja pitanje u kojoj se crkvi prvotno nalazio trokutasti kameni timpan i kako je došao u Sukošan te potom bio uzidan iznad vrata crkve sv. Kasijana
Sukošanci su kroz povijest do današnjih dana isticanjem križa na vidnim mjestima svjedočili svoju kršćansku vjeru. Križ je znak patnje, ali ponajprije on je za kršćane simbol uskrsnuća jer je Krist po križu otkupio svijet.
– Iznad sjeverno-zapadnih bočnih vrata župne crkve sv. Kasijana uzidan je trokutasti kameni timpan, koji je nekada imao funkciju zabata oltarne pregrade, kazao je Lovre Torbarina, sukošanski crkveno-pučki kroničar, koji je otkrio kako je taj timpan cjelovit i izvrsno sačuvan.
– Njegova prvotna zadaća bila je u službi izgrađene oltarne pregrade u nekoj predromaničkoj crkvi. Slijedom povijesnih mijena jedan vrijedan predromanički kameni spomenik crkvenog namještaja star preko tisuću godina našao je svoje stalno mjesto u Sukošanu već više od 750 godina, ukrašavajući našu župnu crkvu, a isklesan križ u sredini zabata označava našu dugogodišnju pripadnost kršćanskim korijenima, naglasio je Lovre, vrijedni i temeljiti kroničar.
Uzvišeni znak Kristovih sljedbenika
Križ je, kaže, postao uzvišeni znak Kristovih sljedbenika. Od nekadašnjeg mučila na kojemu je skončalo na tisuće robova i obespravljenih ljudi, Kristovom mukom i smrću na tom “mučilu” i njegovim uskrsnućem, križ je postao znak kršćanske ljubavi, kojom vjernici na vidljiv način obilježavaju svoju pripadnost kršćanstvu.
– Postavlja se pitanje u kojoj se crkvi timpan prvotno nalazio i kako je došao u Sukošan te bio uzidan iznad vrata crkve sv. Kasijana, zapitao se Torbarina dodajući kako su odgovor pokušali dati C.F. Bianchi i L. Jelić, a u novije vrijeme i Nikola Jakšić.
Inače, u sredini sukošanskog timpana nalazi se plitkoreljefni križ koji je ornamentiziran uvijenim užetom. Sa svake strane križa isklesana je lozica koja ispunja prazninu do donjih stopa zabata, dok se na vrhu zabata na svakoj strani poprečnog kraka križa nalaze dvije ptičice (u profilu) koje časte križ.
– U obodu zabata nalazi se uklesan natpis: QVESTA CESIA FV FABRIKA NEL TEMPO SOTTO REV(ern)DO SIMON BANOVIH (ova crkva je izgrađena za vrijeme prečasnog don Šime Banovića), objašnjava Torbarina.
Započeo župnik iz Bibinja
– Ovaj natpis uklesan je kasnije u vrijeme izgradnje, odnosno proširenja sadašnje župne crkve, koje je započeo župnik don Šime Banović (Banić). On je bio rodom iz Bibinja, a kao svećenik bio je kapelan u Sukošanu (1634.- 1650.).
U vrijeme njegove župničke službe u Sukošanu je 1642. počela obnova i proširenje crkve sv. Kasijana u sadašnjim dimenzijama. Godina gradnje uklesana je u luneti, polukružnoj kamenoj ploči koja je iste veličine kao i polukružni otvor na donjem djelu zabata oltarne pregrade. Na njoj piše: MDCXXXXII (1642.). Osim ove godine u luneti su uklesani znakovi biskupske službe: pastirski štap (pastoral), mitra i u sredini biskupski grb nepoznatog biskupa. Oblik i dimenzije lunete istovjetne su s otvorom zabata.
– Oblik i dimenzije lunete daju naslutiti kako je ona izgrađena, kao i da zajedno sa zabatom predstavlja cjelinu s nekadašnjim dovratnicima i nadvratnikom, koji su danas ugrađeni u crkvu Gospe od Milosti na Gornjim vratima, portala crkve sv. Kasijana, navodi.
Veličina otvora na zabatu od 1,5 metra, ukazuje kako se on nalazio na oltarnoj pregradi velike crkve, koja se nalazila u Zadru, možda čak i u katedrali sv. Stošije.
– Poznato je da su Mlečani u IV križarskoj vojni 1202. osvojili i teško razorili Zadar i njegove crkve, pa i katedralu sv. Stošije, koja se poslije obnavljala 80 godina, podsjeća Torbarina.
Ugradili vlasnici Mokra i Tustice
– Polomljeni i uništeni kameni dijelovi crkvenog namještaja su zamijenjeni, pa su tako cjeloviti zabat koji više nije služio svrsi u Zadru, tamošnji nadbiskupi donijeli u Sukošan na svoje vlastelinstvo i ugradili u portal crkve sv. Kasijana prigodom njezina popravka i rekonstrukcije. Ova restauracija se najvjerojatnije dogodila između 1297. i 1320. godine. U to vrijeme zadarski nadbiskupi bili su redom franjevci i to : Ivan iz Anagnja (1291.- 1297.), Henrik iz Tuderta (1297.- 1299.), Jakov iz Fulginea (1299.- 1320.), te dominikanci Aleksandor (1312.), i Nikola de Setia (1314.-1320.), rekao je taj kroničar, koji drži kako je jedan od nadbiskupa najvjerojatnije  ugradio zabat.
 – Dao je da se tada izgradi lunetu s njegovim biskupskim grbom i da se ugradi u portal crkve sv. Kasijana. Možda su to učinili nadbiskupi dominikanci, jer su oni bili vlasnici Mokra i Tustice, govori Torbarina te zaključuje:
– Prigodom nove rekonstrukcije i dogradnje crkve sv. Kasijana 1642. don Šime Banović ugradio je zabat i lunetu na mjesto gdje su i danas, iskoristivši ih da na njima iskleše svoje ime u gradnji crkve i vrijeme kada se to dogodilo.