Elektronska scena neće nikada doživjeti kraj svojih početaka

Zadarska elektronska scena nikada nije uspjela zaživjeti u mjeri kojoj je trebala i na način na koji se ona živi na svim krajevima svijeta. Od 1998. godine pa do 2002. godine Zadar je živio zlatno doba elektronike kao i cijela Dalmacija, odnosno Hrvatska. Danas su pristigla malo drugačija vremena i na sceni je puno manje prostora za djelovanje, pa tako i za otvaranje mogućnosti da nešto zaživi punim plućima

DJ Andrologic, pravim imenom Andrej Božić, mladi je Zadranin koji sa svojim originalnim setovima te urođenim osjećajem za publiku posljednjih godina sve više plijeni pažnju ljubitelja elektronske glazbe. Njegovi prvi susreti s elektronikom, dakako, bili su kao i kod većine. Prvo odlasci na partyje, nakon čega prilazi sve bliže i bliže DJ pultu, očaran gramofonima kao i mnogi tad. Deset godina kasnije Andreja svako malo možemo poslušati na nekoj klupskoj lokaciji koja njeguje elektronske zvukove. Zadarski Peppers ili Maraschino, vodički Opium ili pak Porat u Pirovcu… Put pod noge odveo ga je i do Kićeva u Makedoniji, a ovo ljeto očekuju ga open air festival u Zagreb, ali i gostovanja na Malom Lošinju te u Rijeci. Glazba mu se, kaže, bazira na techno, minimal i tech house ritmovima sa sve prisutnim groove linijama i u nju je u prošlih osam godina, kaže, utkao puno vremena, a i ljubavi.
Zašto baš elektronska glazba?
– Mogu reći da sam se ‘otkačio’ baš na tu vrstu glazbe u ranoj dobi svoje mladosti, kad sam počeo to sve skupa pratiti i doživljavati s velikom strašću. Ona nikad nije bila moj neki hir i prolazno stanje uma, već je postala dio mene i mog načina življenja i ponašanja. S vremenom sam tu glazbu počeo svirati i prezentirati da bih na kraju shvatio da više jednostavno ne mogu živjeti bez nje.
Drago mi je da ljudi žive kroz moju glazbu
Imaš jako velik broj fanova među Zadranima, što je poprilično neuobičajeno kad se uzme u obzir da su, posebice na elektronskoj sceni, Zadrani uvijek više cijenili tuđe nego svoje. Zbog čega je sad došlo do promjene?
– Može se reći da imam veliki broj fanova u Zadru, ali postoji i jedan dobar dio fanova izvan Zadra. Vjerujem da je to zbog osjećaja koji nastaje kad ih ‘vozi’ moj ritam, a onda i poštovanje koje proizlazi iz toga. Što se tiče promjene u razmišljanju, iskreno, ne znam što ju je stvorilo, ali ona je svakako dobra. Jako mi je drago da ljudi žive kroz moju glazbu.
Elektronska scena u Hrvatskoj je stasala devedesetih kada su se radili ilegalni rave partyji po tunelima u Zagrebu. Nakon toga preselila se o klubove, no opet bila je namijenjena samo određenim supkulturama. Danas imamo jednog Guettu koji jednako uspješno puni Arene, kao i što vlada globalnim glazbenim TV postajama. Doživljava li elektronska scena koju smo do sad poznavali svoj “mainstream” početak kraja?
– Elektronska scena neće nikada doživjeti kraj svojih početaka, a to je ‘underground’. Istina je da je mnogo ljudi koji rade na elektronici otišlo u neke ‘mainstream’ vode radi neke ekstraslave i gledanja s visoka, ali ne smijemo zaboraviti da su svi oni pridonijeli jednom stvaralačkom djelu bez kojeg bi sve ovo što se događa danas palo u vodu. Zbog toga ih jako poštujem. S druge strane, istina je da je dosta grana elektronske glazbe otišlo u komercijalne vode i osobno s takvim pristupom ne vidim neku svijetlu budućnost, ponajviše kad govorimo o originalnosti.
Elektronska party scena u Zadru u posljednjih desetak godina nikad nije u potpunosti zaživjela, kao što je to, primjerice, imao prilike doživjeti Split, Dubrovnik ili Rovinj. Čast izuzecima, no Zadrani su ponekad morali “potegnuti” i dva sata vožnje za dobru glazbu, bilo to u primoštensku Auroru ili u splitski Masters. Kakva je danas situacija?
Okret prema produkcijskom svijetu
– Istina, zadarska elektronska scena nikada nije uspjela zaživjeti u mjeri kojoj je trebala i na način na koji se ona živi na svim krajevima svijeta. Od 1998. godine pa do 2002. godine Zadar je živio zlatno doba elektronike kao i cijela Dalmacija, odnosno Hrvatska. Danas su pristigla malo drugačija vremena i na sceni je puno manje prostora za djelovanje, pa tako i za otvaranje mogućnosti da nešto zaživi punim plućima. Što se tiče same posjećenosti na elektronskim događanjima, može se reći da nije loše stanje. Ljudi maksimalno cijene i podupiru sve što se radi. Zadar je do sada ugostio i jaka imena poput Marca Baileyja, Pascala Feosa i Marka Nasića i to su bile jako dobre zabave. No toga bi trebalo biti više jer ovaj grad uistinu ima predispozicije da bude broj 1 na Jadranu.
Kada bi ti se mogla ispuniti želja da sviraš bilo gdje na svijetu, gdje bi to bilo?
– Ima mnogo prekrasnih mjesta na svijetu za i više nego vrhunske zabave i provode, ali od klubova bih izdvojio meni jedan od ‘naj, naj’ a to je WOMB u Tokiju. I, naravno, većina klubova na Ibizi, poput Amnesie i Space cluba.
Obično ljudi nakon DJ-inga krenu na remikseve ili produciranje vlastitih uradaka. Gdje se ti trenutačno nalaziš?
– U DJ-ingu sam skoro osam godina, no već nekih godinu dana radim na svojim produkcijskim uracima. Njih trenutačno dorađujem dok ne dođe vrijeme da budu spremni za prezentaciju javnosti. Kada bi to moglo biti? Iduću zimu, vjerujem. Ne želim nešto izbacivati navrat nanos, samo da bih izbacio.
Profesionalni planovi za dalje?
– U planu mi je okret prema produkcijskom svijetu. Za početak s nekom kompilacijom kada bude vrijeme, a onda i s nekim albumom, naravno.