Kijevljani: On je bio nitko i ništa

On je vojničina kada iza sebe ima pedeset tenkova i transportera i kad svim vojnicima kape stoje ravno, kažu Kijevljani

U Kijevu je počeo krvavi ratni put Ratka Mladića. Selo je sravnio sa zemljom, a mještani su njegovo uhićenje u četvrtak dočekali s odobravanjem, ali i s dozom skeptičnosti.
– Drago mi je da su ga uhvatili, ali kao da još ne vjerujem. Ma proći će jeftinije nego naši, hoće sigurno, kaže Mićo Tojčić (66) koji je sa suprugom i četvero djece uspio otići u Sinj. I otamo je bježao pred Mladićem. Sa suprugom se vratio u Kijevo.
– Dobar je život sada ovdje, ali vratili smo se većinom mi stari. Mladih ima jako malo, što je šteta.
Točno u 17 sati vruće kolovoške nedjelje 1991. godine počelo je granatiranje. Kijevo je selo s isključivo hrvatskim stanovništvom, u okruženju nekoliko sela u kojima su živjeli isključivo Srbi. Mladiću je bilo strateški bitno jer se nalazi na cesti između Knina i Sinja, dvaju gradova koji su bili idući na njegovom putu, između planina Dinare i Svilaje, te ga je okružio.
Ministarstvo unutarnjih poslova RH osnovalo tada policijsku postaju u mjestu kako bi se obranilo od lokalnih Srba iz sela Polača, Civljane i Cetina. Milan Martić je 17. kolovoza 1991. zapovijedio postavljanje barikada na ulazu u Kijevo. Dan poslije dobio je ultimatum od stanovnika Kijeva i policije, u kojem se tražio odlazak srpskih jedinica. Mještani su nastojali izvući makar žene i djecu iz okruženja. Ostali su muškarci s nekoliko pušaka i starci. Osam dana kasnije, 26. i 27. kolovoza Ratko Mladić naredio je brutalno granatiranje Kijeva koje je poslije toga bilo gotovo potpuno uništeno.
– Psihoza je velika vladala u mjestu tih dana u kojima smo iščekivali da nas pobiju. Ništa nismo mogli s tih pet pušaka nego čekati, kažu mještani.
Ante Maloča (48) s Mlladićem se susreo tri puta, sva tri prije granatiranja Kijeva, dvaput na pregovorima u Hrvacama i jednom u Vrlici
– To je čovjek koji je izvarao Europsku uniju, predstavnike Hrvatskog sabora… On je vojničina kada iza sebe ima pedeset tenkova i transportera i kad svim vojnicima kape stoje ravno. To je sve bila jedna velika laž. Nikad nije poštivao civile. On je nitko i ništa. Tada je bio u svojstvu majora, davao je luđačke izjave, na megafon je iz transportera znao vikati “Bježite ustaše, gonit ću vas do Visa”.
U Kijevu se danas gotovo pa uopće ne vide ratni tragovi. Granatiranje koje je mjesto sravnilo sa zemljom “zaliječeno” je obnovom. Prije rata u njemu je živio 1.261 stanovnik, po popisu iz 2001. mjesto je brojalo 533 stanovnika, a danas ih ima oko 460.