Tuna, lignje, kunjke, prosciutto

– Vidiš ovaj pršut? To ti je u Debeljaku stiskano, a u Galovcu dimljeno, uz ‘šeretski’ osmijeh pojašnjava prodavač čija je tehnika uvjeravanja djelovala i na nas
Sunce još nije niti zašlo, a Noć punog miseca počela je dobivati svoj zamah. Naime, iskusni ‘domoroci’ još su se u popodnevnim satima počeli slijevati prema zadarskom Poluotoku. Jer, gužva je manja, a ‘spize’ ima napretek. Liganja, daganja, pečene tune – možeš birati kao gospodin, kazuje jedan Zadranin kojem je Noć punog miseca postala prava tradicija. Pod punom lunom, časti se već desetu godinu za redom.
– Evo, i što ovome fali? Zalazak sunca kao naslikan, a ne moraš se ni ‘laktariti’ za spizu ko’ što će biti večeras – zadovoljno konstatira, isprobavajući netom ispečenu tunu ukomponiranu sa domaćom šalšom koja je bila hit specijalitet Propelinog ‘broda’ postavljenog na gatu. Tamo se još na repertoaru našla piletina, lignja ali i dagnje, koje su ipak više preferirali domaći. Pojedini stranac tu i tamo bi navratio kako bi proučio čudnovati izgled školjki, a samo oni rijetki dali su se u degustaciju, no poprilično oprezno i, po mogućnosti, bez naknade:
– Excuse me, could I try one? – oprezno pita čovjek svijetle kose i rumenog lica vjerojatno oprženog od cjelodnevnog sunčanja. Užurbani konobar na to pokazuje pravu istočnu gostoljubivost pa u trenu donosi punu posudu dagnji u ukusnom ‘toću’ s nekoliko komada kruha.
– No charge, no charge! – dovikuje i žuri dalje. Ipak, stranca to nije baš dojmilo, pa isproba upravo onoliko koliko je tražio – jednu. I onda naruči tunu.
Izvorna gastro ponuda Noći punog miseca jedan je od glavnih aduta ove manifestacije. Ipak, bez gostoljubivosti mnogobrojnih izlagača koja je izvirala sa svakog štanda zadarskih okolnih mjesta, početni uspjeh bi brzo potonuo.
– Ajde, poij malo, ionako ti fali par kila! – nutkao je dobro raspoloženi prodavač s debeljačko-galovačkog štanda. Naime, ta dva mjesta ovogodišnje Noći punog miseca udružile su snage, i to poprilično uspješno:
– Vidiš ovaj pršut? To ti je u Debeljaku stiskano, a u Galovcu dimljeno, uz ‘šeretski’ osmijeh pojašnjava prodavač čija je tehnika uvjeravanja djelovala i na nas. Ali i domaće vino koje je nam je ekspresno proslijedio u drugu slobodnu ruku.
‘Prosciutto crudo, formaggio!’ povikivala je mlada Radovinjanka s obližnjeg štanda.
– Svim jezicima mi baratamo, koji ti triba? – spremno će mlada dama u slikovitoj narodnoj nošnji. Radovin inače na Noći punog miseca sudjeluje od samih početaka. Tretmanom su zadovoljni, a zaradom prezadovoljni, kazuje, čudeći se pritom što je to uopće pitamo.
Razlog smo uspjeli doznati uskoro. Naime, među izlagačima već godinama kruži priča da roba na Noći punog miseca ‘kuri kao luda’. Otuda i sve veći interes iz godine u godinu:
– Redovito uspijemo prodati svu ribu koju donesemo, pojašnjava majstor od obližnjih gradela.
Privlačani su se u nedjelju predstavili hobotnicom s krumpirima, pečenim srdelama, mariniranim inćunima te fritulama i kroštulama.
– Ribe smo donijeli, tu smo najjači! – hvalile su se Privlačanke, a na primjedbu kako i nisu baš nešto previše ribe pokazale, ispalile su kao iz topa:
– Kako ne? Pa i lignja je riba, živi u moru!
Najviše pažnje plijenili su pak Benkovčani koji su na ovogodišnjoj Noći punog miseca zauzeli čak šest štandova, i to opravdano. U improviziranoj peki na rivi pekli su prisnac, benkovačko-ravnokotarski specijalitet od svježeg sira, vrhnja i jaja. Jedini su u nedjelju okrenuli i janjca, a na meniju se našla i kotlovina:
– Nije iz našeg kraja, ali ljudi je vole, pojašnjava benkovački princip ponude i potražnje jedan od njihovih kuhara.
Sukošanci su se ove godine, kao i Benkovčani, predstavili putem više stolova, ali i putem broda kojeg su na rivu dovezli kamionom.
‘Pošto srdela?’ – pitamo, zapisujući u bilježnicu.
– 10 kuna.
– A girice?
– Pa dobro, što je ovo, porezna?! – odmah će sumnjičavo prodavač.
– Nije, nije, mi smo iz novina!
– Pa tako reci! Štoš’ pojist? – brzo prekida diskusiju Sukošanac uz osmijeh. Na štandu do njegovog broda, Sukošanke su pak na vidjelo iznijele svoje specijalitete; moderene kroštule, starinske kroštule, mandorlate, fritule, sukošanske bubice…
Na upit koliko je bilo potrebno da se sve te delicije ispeku, prva Sukošanka spremno odgovara:
– Tri dana!
– Ajde ne zafrkavaj, odgovara druga:
– U jedno popodne smo sve ispekle. Vješte su Sukošanke, uz smješak pojašnjava.
Ninski štand predstavio se sa svojim najpoznatijim proizvodom – šokolom, dok su Bibinjci donijeli med u svim oblicima.
Turanjci su se na Noći punog miseca dali u pečenje tune i srdela:
– Mi smo najpoznatiji po kunjkama, ali sad nije vrime za njih jer se razmnožavaju, pojašnjava prodavač. Ipak, dostajale su i srdele, naravno zalijevane prigodno s crnim ili bijelim domaćim vinom.
Odmah u blizini turanjskog štanda, kuhane puževe servirali su Visočanci. Bilo je tu kukuruza i ribe, ali i domaće lozovače. Stanovi i Plovanija ove godine su udružili snage, a njihov najveći adut bile su divenice i pršut.
Betina, Molat, Arbanasi, Petrčane i Dobropoljana – samo su dio mjesta, uz već spomenute, koji su svoju tradicijsku kulturu u nedjelju prezentirali mnogobrojnim Zadranima i njihovim gostima.
Uz brojne delicije, na zadarskoj rivi moglo se kupiti i svašta nejestivo, počevši od licitarskih srca, mozgalica, pa do sandala i pletenih torbi. Bitno je samo da je izrađeno ljudskom rukom te da potječe iz Hrvatske.
Za pet kuna moglo se provozati u košari na drvenoj ljuljački. Iskustvo šetanja zadarskom rivom uz zvukove klapa na jednoj pozornici, te uživanja u plesovima KUD-ova na drugoj, bilo je besplatno.

 PRONAĐEN MODEL ZA OPSTANAK

Noć punog miseca je i 10. godinu za redom rezultirala punim pogotkom kada je u pitanju promocija ‘spize’ i običaja zadarskog kraja, ali i šire. Uz organizaciju društva Propela, i ove je godine održana uz pomoć turističkih zajednica grada Zadra i Zadarske županije te pod pokroviteljstvom Grada Zadra. Uz određene preinake, poput kotizacija za izlagače, ali i pronalaska sponzora, Zagrebačke pivovare i nove vode Santa, ove godine uspješno je nadoknađen manjak očekivanog novca iz gradskog proračuna te je možda tako pronađen i novi model organizacije koji bi sljedećih godina mogao funkcionirati neovisno o financijskoj potpori lokalnih vlasti.