Grad se najprije treba podijeliti po zonama

Nakon što gradske stručne službe podijele Grad po zonama, Gradsko vijeće će u tom dijelu odrediti parametre o kojima će ovisiti visina naknade

Jedan od najkontroverznijih zakona,  onaj o postupanju s bespravno izgrađenim građevinama ili poznatiji kao zakon  o legalizaciji bespravne gradnje, ovih je dana dobio svoju uredbu. U resornom  MZOPUG-u se nadaju da se  ovim rješava pitanje stanova  za više od 150 tisuća obitelji,  ali i stječu uvjeti za valorizaciju nepokretne imovine  i stjecanja uvjeta za korištenje poticaja iz međunarodnih programa. Na području Zadra pretpostavlja  se da ima oko 10.000 bespravno sagrađenih objekata.
– Naknada se obračunava  na temelju kriterija za ocjenjivanje utjecaja nezakonito izgrađene zgrade na  prostor. To će biti izraženo u  bodovima i koeficijentima  ovisno o prostornim i tehničkim obilježjima zgrade  koja ide u legalizaciju. Primijenit će se i tzv. opći korektivni koeficijenti i vrijednosti jediničnog iznosa za  pripadajuću položajnu zonu  u kojoj se takva zgrada nalazi, rekao je pročelnik gradskog Upravnog odjela za graditeljstvo Matko Segarić dodajući da se iznos naknade  određuje isključivo za stambenu zgradu ili za zgradu  namijenjenu za poljoprivrednu djelatnost. Za ove potonje, naknada se umanjuje  primjenom dopunskih korektivnih koeficijenata. Pritom se za zgrade, isključivo  stambene namjene,  građevinske (bruto) površine do 400 m2 i za zgrade  za obavljanje poljoprivredne  djelatnosti iznos naknade  umanjuje od 50 do 75 posto.
No, prije nego što se uopće  može govoriti o približnoj  cijeni legalizacije bespravnih gradnji u Zadru, potrebno je izvršiti zoniranje cijelog administrativnog područja grada. Uredbom je  određeno kako iznos jedinične naknade po zonama  određuje jedinica lokalne samouprave i to rasponima: za  prvu zonu od 20 do 25 kuna,  drugu zonu od 15 do 19,99  kuna, treću zonu od 10 do  14,99 kuna, četvrtu zonu od  5 do 9,99 kuna i za petu  zonu od 3 do 4,99 kuna,  najvjerojatnije za metar četvorni. Segarić ukazuje da  kod načelnog zoniranja nisu  napisane na koju jednicu površine se iznosi odnose. U  slučaju da je jedinica lokalne  samouprave odredila tri položajne zone, vrijednosti jediničnog iznosa se podudaraju s vrijednostima  određenima za prvu, treću i  petu položajnu zonu. Malo  jasnije, nakon što gradske  stručne službe podijele grad  po zonama, Gradsko vijeće  će u tom dijelu odrediti parametre o kojima će ovisiti  visina naknade. Naravno,  kaže Segarić, bespravni graditelji će uz plaćanje ove  vrste „penala” morati platiti  i komunalnu i vodnu naknadu te pribaviti arhitektonski snimak, mišljenje  građevinskog inženjera o osnovnim tehničkim karakteristikama zgrade, kao i dokaz o ispunjenoj mehaničkoj  otpornosti i stabilnosti. Tu je  i neizbježan geodetski elaborat.
Sredstva naknade ozakonjenja nezakonito izgrađene  zgrade koja se uplaćuju u  jednakom iznosu od po 50  posto u proračun jedinice  lokalne samouprave na  čijem se području takva  zgrada nalazi i u državni  proračun Republike Hrvatske, koristit će se namjenski  za komunalno uređenje naselja, odnosno za provedbu  ubrzane nove katastarske i  geodetske izmjere i za povećanje energetske učinkovitosti zgrada temeljem posebnog programa koji će Vlada Republike Hrvatske donijeti do kraja iduće godine.

Legalizacija kao poziv na novi val bespravne gradnje?!

Kako će se legalizacija odraziti na terenu za sada se ne može reći, no  ako se ostvare simulacije koje je prezentirao ministar Branko Bačić, onda  će cijela legalizacija zapravo postati poziv na novi val bespravne gradnje.  Naime, ministar je rekao da bi u pojedinim zagrebačkim četvrtima,  poznatim po bespravnoj gradnji, vlasnici kuća površine 150 metara  četvornih mogli platiti naknadu 8.200 tisuća kuna, a u Splitu samo 2.044  kune. Za nezakonito izgrađenu zgradu na otoku Viru u drugoj položajnoj  zoni naknada može biti od 2.000 do 10.000 kuna, ovisno o tome je li  objekt unutar ili izvan građevinskog područja, u skladu s prostornim  planom ili protivan te ovisno o njegovoj namjeni itd. Naime, ni jedna do  sada službeno provedenih legalizacija, kako ona 1968., tako i ona 1995.,  nisu zaustavile bespravnu gradnju. Razlog je neučinkovitost države, a i  besparica koja je na kraju presudila pompozno najavljenom obračunu s  bespravnom gradnjom.

Bespravni graditelji honorirani

Zakon o legalizaciji bespravne gradnje poručuje da investitori „tvrda”  obraza mogu graditi jer kad-tad, njihova će gradnja biti legalizirana.  Bespravni graditelji na ovaj način su honorirani za svoje nezakonito  ponašanje, a oni građani koji nisu htjeli graditi bez dozvola kažnjavaju se  daleko strožim uvjetima gradnje koje propisuje nova prostorno-planska  regulativa. Najbolji primjer je arbanaška Karma u kojoj je situacija dovedena  do apsurda. Kontaktirali su nas vlasnici, kako kažu, najvećih čestica zemlje  na čijim se dijelovima čak i sada može graditi. Ti vlasnici uopće ne dobijaju  nikakve ponude za otkupom, iako su gotovo svi zainteresirani za prodaju  svojih parcela, tj. ne žele graditi. Nije nezanimljivo da je u prošlosti Karma  imala lošu „karmu”, tj. bila je prostorom mnogih trzavica i neslaganja  vlasnika parcela. Na drugu stranu doznajemo da su mešetarima na meti  vlasnici manjih parcela kojima se nudi otkup po „poljoprivrednim” uvjetima  kako bi se za jeftine novce u konačnici okrupnili posjedi i pokrenuo proces  donošenja nove regulative u prostoru.