Pola stoljeća u skladu i ljubavi

Da se ovi naši u Saboru slažu kao mi, ne bi Hrvatska imala problema – reći će Boja Bobanović pogledavajući prema svom Boži. Bračni par iz Polače u subotu je zlatnim pirom obilježio pola stoljeća ljubavi. Uz pet kćeri, 18 unučadi i četvero praunuka, slavljenici su se po obnavljanju zavjeta prisjetili davne 1958. i početka njihovog zajedničkog puta:
– Upoznali smo se dok sam služio vojni rok. Kako su Boja i moja sestra tada radile na željeznici u Benkovcu, sestra mi je poslala jednu njihovu zajedničku fotografiju. Na prvi pogled mi se svidjela, a tako je i danas – prisjeća se Božo dodavši kako je, u želji da vidi svoju dragu, svaku večer pješačio 10 kilometara do Podluga.
Ljubav je nakon godinu dana okrunjena brakom iz kojeg se rađaju kćeri Ljuba, Klaudija, Marija, Sandra i Stanka – njihova najmlađa kćer koja na Božinu i Bojinu godišnjicu braka slavi i svoj rođendan.
Teška životna priča nije zaobišla ni Bobanoviće. Nakon vjenčanja upućuju se u Italiju u potrazi za poslom. Kako u to vrijeme nisu mogli do putovnica, njihov pokušaj za oboje završava zatvorom. Nekoliko godina kasnije Božo je ipak uspio dobiti dozvolu te odlazi raditi u Austriju. Za to vrijeme, Boja ostaje u Polači brinuti se o djeci, kućanstvu i poljoprivredi.
– Bilo je i lijepih i ružnih dana, nekad je bilo teže, a nekad lakše, takav je život. Bez kompromisa sigurno ne bismo uspjeli – govori Boja.
U za vrijeme rata zapaljenoj obiteljskoj kući u Polači, izgorjelo je i njihovo bračno prstenje, stoga je posebno emotivna bila subotnja razmjena novih.
Iako su danas sve njihove kćeri udane, a oni žive sami, od slavljenika saznajemo da brojna obiteljska okupljanja nisu rijetkost. Najveća sreća, kažu, upravo su im djeca, odnosno unuci i praunuci. Ako je suditi po ljubavi i vitalnosti ovog para, Boja i Božo još nisu proslavili zadnju bračnu obljetnicu.
Malo popusti ona, a malo ja ili ona popusti, a ja izađem iz kuće – smješka se „mladoženja” dajući nam na kraju razgovora savjet za uspješan zajednički život.