OŠ’ NEUM, OŠ’ PELJEŠKI MOST(?!)

Ja san van Karmela. Fetiva Zadranka. Bolja polovica, anke i retaj od moga Tonija. Od starine zvana Zaratinka. Ma, mola ća, jerbo govoreći kako Bog zapovida Karmela je i od Kampo-kaštelo. Od Gospe od Zdravlja pa u loštar, ka Sv. Frani.
E, di san i krštena, pričešćena, krizmana i vinčana.
Nego – dežgracija!
Nisan ti brižna i kukavna u pasani ponediljak navečer pritisnula botun od HRT-a. Prvi program. I imala san što i vidjeti i čuti. U 21.00 Fokus.  
Parlativa naširoko i nadugasto: Di i kako osmisliti produžetak Jadranske magistrale prema jugu. Dubrovniku.  Je, svit predlaže, kuka, preši mu se i za doma i za u svit. Osičeni, što no reče stari Mikula: od Boga i Marije.
Čudo i mirakul. Na ekranu grafikoni. Lipo u koluru crte: crvene, plave, narančaste, crne, ljubičaste… Čuje se, glasa puk šorom Hrvatske po strankama: SDP, HDZ, HNS, HSP, HSS, itd. jesu li je za Pelješki most, za koridor kroz Neum, podmorski tunel, trajekt…
Čudi me da nitko nije predložio za galiju: lipo, dvanaest veslača, more i šesnaest pod zapovid kormilara, pod bandirom, pisma se ori, turisti guštaju…
Pa po starom običaju: putnik na suprotnoj strani naloži vatru, danju dim, noću oganj i veslači – ahtung! Prevoze strpljivog u čekanju.  
Drugi grafikon prikazuje glasanje po županijama, gradovima, mjesnim odborima, raznim pokrajinama. Mirakul! Gradi svit most, i što oš’?
Čudi me, a tribao je jedan grafikon di su glasovala pjevačka društva, društva od džudo, gimnastičari, kuglaši, ribići, ovi od kajaka na mirnim vodama, lovci i drugi.
Demokracija, ma bez pinezi… A molbe za pineze điraju prema Briselu ka da je tamo kasa Galibardi, banka od stare Austrije.   
E, i da govori nauka kako je morsko dno puno mulja, teren i do 60 metara u dubinu trusan.
I što? Nima druge nego položiti lebdeći tunel na po’ dna. Jedina muka: kako proliti vrčinu?
Koridor priko Neuma – poveri je posa. Grafikon mršav.
Jerbo, enti koridor brez carine. Gušt je: carinar učini – štop, a mi pusti fagoti, škatulje, škartoci na sunce. Pinezi, zna se: pod poplati postola, zlato, i kolajne, pusti brancoleti i dragulji oko vrata, za rećine čini buže na ušima. E, oli nismo na Balkanu, eee omo? Ma samo barenko par kilometri, pa doma. Curik.
 A lipo bi bilo izaći iz koridora desetak metri, do prve čevabđinice, u njoj se dimi, vunj ti otvara nozdrve, ćutiš se Balkanac, i biraš: burek, ćevapi u somunu, pita zeljanica, od sira…
 I di to ima na svitu. Svi, cila zemlja od Kroacije, normalno ko hoće, učestvuje u povijesnom činu… Vi birate, štovani gledaoci, što će država graditi.
 Jedino van falu pinezi.
I napomena: kad se je gradila Jadranska magistrala, ono, godine tisuću devet stotinu šezdesete, uokolo Zadra nije bilo mista gdje nisu bili pusti demoštracijuni ako put nije vodio kroz misto.
Oće puk cestu – korzo.
Od tada svako misto broji mrtve.  
Šoto-škrito
Šjor Vice od butige Kalelarge