Vitez iz Biograda kreće na svjetsko tržište

U svom poslu upoznajem različite, zanimljive ljude i s partnerima imam ljudski, prijateljski odnos, a ne strogo poslovni. Zapravo, rijetko tko može reći da radi ono što voli i još živi od toga, a ja već 20 godina živim isključivo od svojih inovacija, kaže Maksan
Zoran Maksan, inženjer elektrotehnike, ronilac, jedriličar, inovator, poznat po raznim inovacijama poput sklopivih peraja, magnetnog čekića ili podvodnih lampi, nedavno se bacio na novi projekt s kojim polako, ali sigurno kreće na svjetsko tržište. Maksan upravo ovih dana očekuje prvu isporuku magnetnih venecijanera, koji su se dijelom proizvodili u Hrvatskoj, a dijelom u Kini.
Radi se o žaluzinama, smještenim između dva izo-stakla, koje se magnetom pomiču prema gore, prema dolje i u dijagonalu. Ovo rješenje je estetski bolje od dosadašnjih jer nema konopaca i šipki za pomicanje, tehnički i financijski puno prihvatljivije, a ono što je možda najvažnije, nije ih potrebno čistiti.
– Jednom prilikom kada sam bio u bolnici, gledao sam čistačicu koja se izmučila dok je očistila žaluzine na jednom prozoru. Tada mi se upalila lampica i pomislio sam da mogu napraviti jednostavnije rješenje. Dobro je što nisam ništa znao ni o prozorima, ni o žaluzinama, a imam nekog tehničkog znanja i nekoliko puta u životu sam zabio brukvu. Tada sam se jednostavno počeo igrati. Tako su nastali magnetni venecijaneri, koji su pravi “proizvođač novca”, ali sretan sam što imaju i humanu namjenu. Ako će zbog ovog 10.000 žena (ili muškaraca) u svijetu manje čistiti, ja ću biti presretan, govori Maksan dodajući da treba raditi na način da nešto doprineseš svijetu i da i ti budeš zadovoljan.
Žaluzine između stakala s magnetom, kaže Maksan, nisu ništa novo, ali mehanizam koji je on izmislio, a čine ga zapravo samo četiri magnetene šipke i ručkica za linearno otvaranje i zatvaranje žaluzina, unosi pravu inovaciju.
Maksan je ovu inovaciju izmislio prije tri godine i predstavio je na brojnim sajmovima. Za to je dobio zlatne medalje u Bruxellesu, Ženevi i Bukureštu, a najviše mu imponira što je za cjelokupni dosadašnji rad nagrađen titulom viteza Svjetske udruge inovatora.
Njegov rad je, kaže, daleko više cijenjen u svijetu, nego u Hrvatskoj, a za magnetne venecijanere je tržište, vjeruje, puno veće od same Hrvatske.
– Mi smo takvi da više cijenimo i vjerujemo u nešto što je napravio neki zapadnjak, nego Hrvat, a došlo je vrijeme interneta kada se iz Zadra, ili Biograda može napraviti svjetski projekt. U Hrvatskoj nema organizirane podrške za ovakve projekte. Krovna Udruga inovatora, institucije i udruge koje se brinu za inovatore nisu nikakva podrška. Tamo ljudi dobivaju plaću da brinu za inovatore, a sami inovatori ne dobivaju plaću. To je kao da trener dobiva plaću, a recimo Kukoč ne, objašnjava Maksan, dodajući da su prave vrijednosti u krizi, da je važnija šminka i privid, nego prava kvaliteta, kako čovjeka, tako i stvari.
Maksan surađuje s Kinezima zato jer, kako kaže, ne samo da je jeftinija radna snaga, nego njihovo rastuće gospodarstvo puca na neke nove stvari i uspijeva ih realizirati.
– U svom poslu upoznajem različite, zanimljive ljude i s partnerima imam ljudski, prijateljski odnos, a ne strogo poslovni. Zapravo, rijetko tko može reći da radi ono što voli i još živi od toga, a ja već 20 godina živim isključivo od svojih inovacija, kaže Maksan.
Kako sada tržište sve više zahtijeva “zelena rješenja” koja su u skladu s ekologijom, Maksan se dosjetio žaluzina od pliseja u dvije boje, za ljeto i zimu.
– Ljeti bi prema suncu bila okrenuta bijela boja koja reflektira svjetlost, a zimi crna boja koja ga privlači. Tako se donekle regulira dotok topline kroz stakla i mogu se ostvariti uštede toplinske energije i do 30 posto, govori Maksan.
Magnetne venecijanere će Maksan distribuirati na razne načine i očekuje dobru zaradu, a kada sve to postavi na noge, vratit će se svojim starim ljubavima.
– Onda ću se opet, čisto iz ljubavi, igrati s novim i starim proizvodima, poput spravice za čitanje digitalnog teksta za slijepe osobe, zaključuje Maksan.