Na Seljačkoj tržnici listopadne lubenice

TRI GODINE SELJAČKE TRŽNICE U ZADRU
U Vijestima Hrvatske televizije emisiji mogli smo vidjeti i prilog o trogodišnjici rada Seljačke tržnice u Zadru. Bilo je zanimljivo i poučno i sigurno ću koji put navratiti, a simpatični su bili i sugovornici. Jedna je gospođa rekla da su svi proizvodi domaći (u što naravno nitko ne sumnja), i da tu sigurno neće biti jagoda u prosincu. Mali je problem u tome što su prikazali i štand na kojem su posloženi slasni plodovi, među kojima se nalazi i jedna lubenica. Dakle, datum je 22. listopada, a na štandu je svježa lubenica. Sjećam se prije puno godina da bi lubenice nestajale negdje oko Velike Gospe, a ono što bi se poslije nudilo je bilo loše kvalitete, jer bi im, kako kaže naš narod, „prošao stađun”, a sada ih ima i u listopadu. Možda je to neka nova dugotrajna, čarobna vrsta, ali to bi se onda isto moglo reći i za zimske pomidore i jagode. Dakle, na tržnici su samo sezonski proizvodi i neće biti zimskih jagoda, ali će zato biti listopadnih lubenica.
BODY – LANGUAGE
Ponekad u tuđim kućama, dok se švercam na tuđi tv-program, primoran sam gledati ono što i domaćini gledaju, a kako ovi moji prijatelji imaju člana obitelji koji se liječi od poremećaja koji se zove mazohizam, onda oni gledaju izvještaje s domaćih nogometnih terena. I neću ja sada o tim izvještajima, ali u njima ima nešto zanimljivo. Sjećate li se kada se umjesto riječi ofsajd počelo govoriti zaleđe. Bilo je to vrijeme zorokrika (pijetao), zrakomlata (helikopter), brzogriza (fast food) i da sada ne nabrajam više. Većina toga je služila za sprdačinu, a ovo zaleđe se koristilo od strane istih onih novinara koji su uredno govorili „egal” ili „lauf”, pa neka im to bude na dušu, ali što sam ono počeo… Da. U komentarima neke situacije toliko je puta spomenut izraz „body language”, da mi je došlo da ih nazovem u studio i podsjetim da postoje hrvatske riječi koji su čak jednostavnije za izgovoriti od ovih, a u krajnjem slučaju su domaće. Nije da sam neki tip koji na taj način skuplja poene, za pravo reći – nije me ni briga, ali da mi ide na živce kada se neki prave Englezi – ide.
PROMAŠILI I ŠEFA I STANICU
U vijestima smo mogli vidjeti neke ljude u slavonskim narodnim nošnjama koji protestiraju protiv HDS ZAMP-a, jer da ista organizacija ugrožava narodne napjeve. Pri tome kažu da su to pjesme koje su napisale njihove bake. Naravno da su, kako kaže naš narod, promašili i šefa i stanicu, jer pjesme koje je „napisala njihova baka” su bakine i samo ona ima pravo na autorska prava, ali mislim da su mislili na izvorne narodne pjesme, a takve ne podliježu plaćanju, tj. nema se kome platiti. S druge strane, navodno je ZAMP pokušao naplatiti obradu narodne pjesme, što svakako nije u redu, ali to je već druga priča. Oni u principu naplaćuju za pjesme koje imaju svoje autore i ne znam što se tko ima buniti. Ako puštaš nečije djelo, onda izvoli platiti to isto.
Ali nije u tome stvar. Stvar je u tome što ovi napjevi, koji se u ovom slučaju pjevaju, spadaju u ona nabrajanja tipa „idem selom mirišu kolači”, a koja nisu ni zaštićena, ali za koja ljudi, koji ih vole pjevati, koriste svaku priliku u javnosti tražiti neki posebni tretman, iako se radi, kao što sam već rekao, o običnom nabrajanju. S druge strane, ako su pokušali naplatiti aranžman kao autorsko djelo, to opet spada u fetišizaciju pojedine vrste narodne muzike. U svakom slučaju, ovo je medijsko istupanje bez ikakvog razloga i potrebe i ne spada na državnu televiziju.
CRNI VIKEND NA CESTAMA
U vijestima kažu da je ovaj vikend na cestama bilo mrtvih kao pri iskrcavanju u Normandiju. Svi su naravno začuđeni, kao da zaboravljaju realnost, zaboravljaju da se po cestama divlja bez ikakvog nadzora i kontrole, a i zaboravljaju da su akteri teških nesreća u principu vozači sličnog profila i slične jakosti vozila. Izgleda da vozači koji svakodnevno dovode u opasnost sebe (vragu briga) i druge sudionike u prometu, uopće ne razmišljaju o konsekvencama, ili, što je vjerojatnije, misle da su iznad ljudi i zakona. S druge strane, to je stvar koju treba sjeći u korijenu, a to se radi tako da ih se kažnjava u samom startu, dok nisu nekoga ubili. Što je mladom čovjeku godina – dvije – pet bez vozačke dozvole. Imat će kada voziti kada dođe pameti.