Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

U radionici rukotvorina ožive i priče iz mladosti…

26.11.2013. 23:00
U radionici rukotvorina ožive i priče iz mladosti…


Sedam dana u tjednu, sedam različitih radnih terapija. Rukotvorine, društvene igre, glazba, hortikultura, tjelesne vježbe, izleti, opća kultura. Svatko prema svojim željama, mogućnostima i afinitetima. Dio je to programa koji su na raspolaganju korisnicima Doma za starije i nemoćne osobe u Preku na otoku Ugljanu koji su se prije tri godine uselili u obnovljenu zgradu nekadašnje škole u središtu Preka. Većina od dvadeset i jednog korisnika odabrala je radionicu rukotvorina koju s njima i za njih vodi, osmišljava i moderira Iris Kolega, njegovateljica, a za većinu korisnika, kako su sami rekli, prijateljica koja ih razumije, sluša, razgovara s njima, pomaže im da lakše prebrode svakodnevicu koju donosi treća dob.
Prodajna izložba
– Vrijeme i ritam terapije prilagođeni su korisnicima. Obavezno slavimo rođendane, imendane, blagdane, većinu vremena provodimo zajedno. Sve izloženo djelo je vrijednih ruku naših korisnika, a većina ukrasnih i uporabnih predmeta napravljena je od recikliranog papira, plastike, stakla, kamenčića, češera, lavande iz našeg vrta, objašnjava gospođa Kolega dok nam pokazuje izložene radove kojima će se sutra prvi put javnosti predstaviti korisnici preškog Doma za starije i nemoćne osobe. Izložba će biti prodajna, a sav prihod namijenjen je kupnji novog repromaterijala koji će se upotrijebiti za nove radionice i, ako ostane novca, za jednodnevni izlet u Samostan sv. Jeronima u Ugljanu.
– Svi smo jako uzbuđeni, ovo je iznimno važan događaj za naše korisnike. Ponosni su na sve što su radili proteklih mjeseci, danima već sudjeluju u uređenju i ukrašavanju doma, predvorja u kojemu su izloženi radovi, kaže njegovateljica i pojašnjava da su u bojanju, lijepljenju, lakiranju podjednako sudjelovali svi. Šeširiće je heklala gospođa Jeka Klarić, a najstarija korisnica doma, 95-godišnja gospođa Danica Lučić iz Poljane, najaktivnija je na radionici i svoj osobni pečat ostavila je na svakom predmetu. I ne samo to, gospođa Danica napravila je sama dvadesetak borića od šarenog ukrasnog papira koji su poslužili za dekoraciju stubišta koje vodi iz prizemlja na prvi kat. Uistinu, blagdanski duh osjeća se na svakom koraku u domu. Ne samo zbog dekoracije, nego zajedništva, topline, obiteljske atmosfere koja vlada među korisnicima i u odnosu s osobljem. Kuglice za veliku jelku također su sami izradili, a njegovateljica Iris Kolega i voditeljica doma Radmila Bulat pomagale su u preciznom bojanju ili onim radovima koje korisnici nisu mogli dovršiti zbog problema s motorikom.
Stanovnici preškog doma potječu s otoka Ugljana i Pašmana, osim gospođe Jeke koja je prije nekoliko mjeseci došla iz Zadra i, kaže voditeljica Bulat, odlično se uklopila. Ima među njima bivših ribara, težaka, radnika… Gospodin Božo iz Ždrelca 36 godina bio je pomorac.
Dom kao utočište i odmor
– Obišao sam cijeli svijet, Japan, Australiju, Novi Zeland, Afriku, Južnu Ameriku, prisjeća se vitalni Božo, ali u domu je bolje, ovdje je mirno je more, kaže. Fali mu brod, ali gospođa Danica tješi ga da sada može uživati u moru gledajući ga s balkona, iz svoje sobe, i sjećati se mladosti. Zorka Bojmić iz Tkona, bivša radnica Adrije, zbog bolesti je morala rano u mirovinu, ali u domu se osjeća odlično. Aktivna je na radionici, najviše voli bojati i u šali kaže da su njihova srca još mlada, ali tijelo ne da sve što bi htjeli napraviti. S odobravanjem je gleda Mirjana Gregov iz Preka, najmlađa među stanarima, koja još uvijek svake nedjelje pjeva u crkvenom zboru, ali i predvodi pjesmu u domu. Svetko Končurat iz Kali bio je ribar, umorio se, kaže, i sada se zasluženo odmara. Za gospođu Nevenku Čizmin iz Sutomišćice, tvrdi njegovateljica, terapija je sto posto pogođena, a nekadašnji ribar Ante iz Kali, iako je na radionici bio zadužen za izlijevanje kalupa za svijećnjake, više voli društvene igre. On, medicinska sestra Ivona i Božo najjača su kartaška trojka. Gospođa Danica Lučić iz Poljane kaže da uživa u svim poslovima na radnoj terapiji jer joj oni „skrenu misli od gorkog života koji je imala prije nego što je došla u dom”. Sa 25 godina ostala je udovica s dvoje djece, sama ih je podizala i bila prisiljena raditi sve kako bi im osigurala pristojan život.
Svaki korisnik ima svoju priču
– Svaki korisnik u dom je donio svoju priču, ima lijepih i manje lijepih. Neki su došli s teškom depresijom, opterećeni prošlošću, nespremni da se suoče sa sadašnjošću, ali danas su doista mnogo bolje, a najbolja potvrda za to je da se žele što prije ovamo vratiti kada odlaze u posjet obitelji ili rođacima. Ovdje se osjećaju sigurnima i zaštićenima, a u njihovoj dobi to je iznimno važno. Osim toga, naš je dom, za razliku od matičnog u Zadru, gdje ima više od 300 korisnika, malen, intiman. Svakome korisniku možemo se više posvetiti, i u zdravstvenom i u duhovnom smislu, kaže voditeljica Bulat i dodaje da njihovo zvono za pozivanje osoblja gotovo nikad ne radi jer su sestre i njegovateljice stalno blizu.
Na izložbu su korisnici pozvali svoje obitelji, rođake, prijatelje, ali i cijelu upravu doma iz Zadra, socijalne službe, prešku općinsku upravu. Nadaju se da će većinu predmeta prodati i tako zaraditi za nove boje, lakove, konac, sve što im je potrebno da bi izrazili svoju kreativnost.
– Za dio materijala Dom je osigurao novac, ali sestre i njegovateljice same su kupovale bočice, ukrasni papir, brale češere, od kuće donosile staklo i plastičnu ambalažu. Snalazimo se. Nadamo se da ćemo sljedeću izložbu organizirati kako bismo pomogli drugima. Bavimo se i vrtlarstvom, ali i to iziskuje novac jer smo, primjerice, sami morali kupiti puno zemlje, objašnjavaju voditeljica Bulat i njegovateljica Kolega i napominju da osim radne terapije svakog petka za korisnike organiziraju zdravstvenu edukaciju na kojoj aktivno sudjeluju, postavljaju pitanja, raspravljaju.
– Nemaju problema s viškom vremena, kaže Radmila Bulat, a ako baš nemamo ništa organizirano, oni se sami okupe u predvorju, bez ikakvog povoda, i razgovaraju, prisjećaju se mladosti…