Nezaposlenoj pijanistici iz Smilčića prijeti deložacija

Na stogodišnjem trošnom Löfmark & Haglund pijaninu Mirjam Škreblin već danima vježba djela Chopina i Liszta koja će izvesti u srijedu na svom koncertu u Arsenalu s početkom u 20 sati. U vježbi ne posustaje i u tome je ne sprječavaju niti raštimane žice, kao niti rasklimane tipke čije odlijepljene plohe se mogu vidjeti odložene sa strane starog pijanina.
– Vježbam kako god stignem, ako je baš hladno, ne mogu puno, skromno će Mirjam. Njen koncert u Arsenalu nije došao kao nagrada i priznanje u karijeri nakon završene glazbene akademije u Zagrebu. Došao je kao potreba da s umijećem svojih ruku još jednom ukaže na tešku životnu situaciju u kojoj se trenutačno nalazi ova nezaposlena pijanistica zajedno sa svojim suprugom i dvoje djece. Ta obitelj već godinama živi u trošnoj kući u Smilčiću, u nikakvim životnim uvjetima, no i od tamo im prijeti deložacija. A deložacija im je više dosta. Možda bi i pristali, da im je to prva, prepričava njen suprug Ivica Nekić:
– Sandra Kaurloto nam je nakon prve deložacije ponudila ovu kuću uz obrazloženje kako će je za nas otkupiti Agencija za prodaju nekretnina, no do toga nije došlo i vlasnik je nakon četiri godine tražio iseljenje, pojašnjava Nekić kojem je nakon toga, kaže, ponuđena druga kuća, no ona je u još ruševnijem stanju od ove sadašnje. Naime, kada su i u ovu useljavali morali su uložiti pedeset tisuća kuna da bi koliko toliko bila moguća za življenje:
– A sada me i iz toga žele maknuti. Prije četrnaest, petnaest godina ljudi koji su ovdje dobivali kuće na korištenje imali su pravo dobiti nakon toga materijal i teren. Ja nisam dobio ništa jer mi je rekla da imam loše preporuke. Za mene je tragedija da moram od drugih ljudi tražiti da mi omoguće kuću i teren. Ja samo želim da mi država da ono što mi pripada jer sam to zaslužio, zaključuje.
U međuvremenu njegova supruga svakog dana vježba i po šest sati, kazuje Ivica. Iza sebe već ima seriju odsviranih koncerata, počevši od Zagreba, ali i Zadra. Svirala je i u Remetincu, točnije u dvorani preko puta čuvenog zatvora. Mirjam od koncerta ne očekuje ništa, kaže. Jedino da što bolje odsvira svoj program. U međuvremenu djela njezinih omiljenih skladatelja stoje položena po krevetu, čekajući možda neka bolja vremena kada će njene ruke zasvirati iz ponosa, umjesto iz borbe za goli život.