Divljanje po ekranu

AUTOMOBIL POGODAN ZA “DIVLJANJE”
U “Automagazinu” drugog programa HRT-a zanimljivi su prilozi. S obzirom da u informativnim emisijama iste televizije za sljedeću godinu najavljuju krizu, glad i neimaštinu, bilo je korisno pogledati kakve nove automobile možete kupiti u inat svim pesimistima. Bude tu svega i svačega, pa i jedan lijepi Citroen. On je udoban, kažu i mekan, ali to ne znači da vam neće biti dobar za divljanje po cesti. Da, doslovno su tako rekli. Za divljanje po cesti. Nadam se da je emisiju gledalo dovoljno “tatinih sinova” koji po Zadru voze skupe automobile. Tek toliko, da znaju čemu služi auto.
SVAKAKO POGLEDATI!
Prije koji tjedan, skrenuo sam vam pažnju na novu humorističnu seriju Hrvatske televizije, a koja se zove “Zakon!”, sa uskličnikom na kraju. I nisam se prevario. Sve je to toliko blesavo, da je u stvari izvrsno. Što je više gledam, više mi se sviđa. A tek gluma… Tipovi se očigledno dobro zabavljaju parodirajući “ozbiljne” kriminalistične serije i djeluju spontanije i prirodnije nego većina hrvatskih glumaca, umišljenih u svoju veličinu. Svakako pogledati! Daleko su bolji od onih jadnika iz očajne kvazi-humoristične HRT-ove emisije “Bez komentara”.
ISMIJAVANJE DEFEKTNIH
U novoj godini “Red Carpet” nastavlja po starom, što će reći, sa prikazivanjem svakakvih kreatura, o kojima bi brigu i skrb trebala preuzeti socijalna služba. Tužno je slušati, a još gore gledati osobe kojima je jedini cilj pojaviti se u ovoj emisiji, a koje svojim radom, talentom i sposobnostima nemaju ni jedan razlog za javno eksponiranje. Tako stalno pratimo nekakve stiliste, šminkere ili što su već, nekakve starlete za čije se postojanje više i ne pokušava naći objašnjenje. Muškarci koje prikazuju po svemu sudeći i nisu baš muški, a žene imaju u grudima i usnama toliko plastike da bi se od njih moglo napraviti vrećica za potrebe svih zadarskih trgovačkih centara, a vi dragi moji, znate koliko je to.
Vi biste me sada pitali – pa koga vraga gledaš kada je to toliko odvratno? Odgovor je jednostavan. Prvo – zato što mi je to posao, a drugo, važnije – zato što se u sklopu Red carpeta emitiraju i “Bijele udovice” najbolja humoristična emisija u protekloj godini. Problem je u tome što se tu vidi samo petnaestak minuta, a za cijelu, jednosatnu emisiju treba hvatati Riječku televiziju. Ali, kažu da će uskoro dobiti veću satnicu na Novoj. Živi bili pa vidjeli.
TKO IMA PROBLEMA?
Neizostavan segment aktualnog Svjetskog rukometnog prvenstva jest i navijanje, toj est ne navijanje nego navijači. Ispada da kod nas ne može proći ni jedan sportski događaj da se ne spominju neke stvari koje bih ja najradije elegantno zaobišao. Ali, kaže jedan novinar: “Hrvati i Makedonci nikada nisu imali previše problema”. Što se time htjelo reći, teško mi je dokučiti. S druge strane, ova ljubav koja trenutno vlada prema makedonskoj reprezentaciji dijelom je zbog Gečevskog, a dijelom da bi se navijalo protiv jedne druge zemlje. Bilo kako bilo, prije neki dan smo pili čaj na Forumu, a s jedne strane našeg stola su sjedili razulareni navijači Njemačke, s druge agresivni Danci. Šalu na stranu. To su bili divni, kulturni, pristojni, civilizirani, etc, etc, ljudi koji su, što je najbolje, bili stariji i od mene, najstarijeg čovjeka na svijetu. To su pravi navijači. A što rade Zadrani njihove dobi? Kopaju blitvu u vrtu iza kuće. Kod nas se očigledno misli da je navijanje rezervirano samo za određeni uzrast i soj ljudi, koji navijaju tako da završe pred prekršajnim sucem. Ali, bolje da prekinem. Malo sam se zanio.
PRIPITI SVATOVI
Dobre igre naših momaka po običaju prate ponekad izrazito stupidne popratne snimke, prije i poslije utakmice. Kao i uvijek, tu su neki egzaltirani reporteri koji se nađu u gužvi gdje uz buku navijača traže izjave. Tada svjedočimo mučnim scenama, urlanju u mikrofon, napetim vratnim žilama i sličnim euforičnim izljevima. Zanimljiv je bio i kraj utakmice sa Slovacima, pri čemu su svi zajedno izveli pjesmu “Morska vila” Daleke obale. Ma gdje su samo tu pjesmu odabrali? Nije posebno pjevna a bogami ni vesela. Još kada se zagrle, izgledaju kao pripiti svati u tri sata ujutro, kada je bend već pokupio instrumente, a oni bi se još zabavljali. Onda se zagrle i promuklim glasovima tule “kopa cura vinograd, k njoj dolazi momak mlad…”
Osim toga, znam da sam svima dosadio, ali ako još jednom čujem ono o “ostavljanju srca na terenu”, mislim da ću baciti televizor kroz prozor. Što ne bi bilo bolje “iskrvarit ćemo na terenu”, “parket će biti mokar od našeg znoja” ili “neću žaliti meniskuse”. Zvuči mi nekako uvjerljivije i logičnije. Ovo sa srcem mi je glupo. Čovjek ne može ostaviti srce i živjeti dalje bez njega. Ili možda može? Pogledajte malo vijesti i političke emisije.