Jad i bijeda

Nije jučer Zadar izgubio samo jednu utakmicu. Izgubio ih je – dvije. Poraz + poraz više od četiri razlike koliko je bio dobio u prvoj u Zadru. Čemu uopće zdvajanje nad porazom većim od četiri razlike, kad je osim rezultatskoga kraha u jadnih i bijednih 40 minuta Zadar izgubio i obraz!
Mizerija od košarke (a da se razumijemo, Šibenik je samo nijansu iznad jer sve je to, sva ta halabuka oko A 1 lige, ispod podnošljivosti minimalnoga kriterija onoga koji POZNA košarku kao igru) na Baldekinu vjerojatno je i zadnje pesimiste bacila u bed, kako to vole reći mladi. Lutanje parketom, bacanje lopte kojekuda, nepreciznost na n-tu potenciju, povremena privatna ili poluprivatna isticanja dijela igrača, tragikomično izdanje cijele momčadi, itd. samo su zrcalna slika onoga što su napravili (napravili?) gornji katovi i nazovi struka. Zbrka da ti pamet stane…
Kad čovjek malo bolje razmisli onda nije ni bilo moguće očekivati nekakvo čudo na Baldekinu. Šuplje zvuče riječi izgovorene prije utakmice da ‘trebamo i moramo’, kao što se posve promašenom pokazao skup nemuštih rečenica ‘potpore’ što ih je prije nego je momčad otputovala u S. Mitrovicu, uznosito na svjetlo dana iznio direktor Boris Skroće.
Treba biti i realan i jasan – KK Zadar posve se uvalio u živo blato koje je nastalo (i) kao posljedica višegodišnje pogrešne pa i štetne tzv. stručne politike što ju je (a nije bilo nikad čuti da nije) amenovala uprava. Zato je već odavno prošao trenutak kad je cijela družina trebala otići, ali… Hoće li smoći odnekud još malo snage i koliko danas pustiti nekog drugog da pokuša spasiti što se spasiti dade?