Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Posjet dug trideset godina obilježio mu život (GALERIJA)

27.02.2014. 23:00
Posjet dug trideset godina obilježio mu život  (GALERIJA)


U Kanadu sam otišao u turistički posjet šogorici i šogoru – Eleni i Rudiju Martinovu i taj mi je posjet zapravo odredio život jer se pretvorio u posjet dug tridesetak godina – priča Joso. Njegov zlatni glas uz gitaru u jednom kafiću u Torontu čuo je glavni glazbeni producent tadašnjeg Capital Recordsa i odmah mu ponudio ugovor


Svakoga jutra oko 10 sati može ga se vidjeti kako ispija svoju jutarnju kavicu u Lloydu, jednom od rijetkih zadarskih kafića koji je ostao isti.
– Nije to više Zadar iz moje mladosti. Puno se toga promijenilo. Ljudi se sve manje druže, Kalelarga je poslijepodne zimi posve prazna. Sve manje ljudi znam i sve manje je pravih Zadrana – kaže Joso Špralja (85).
Teško je zapravo u jednoj rečenici izreći sve ono što on jest jer Joso Špralja je u životu najprije počeo zarađivati svojim nevjerojatnim glazbenim talentom kojim se proslavio i to najprije u inozemstvu pa tek onda kući. Sjajan fotograf, slikar, keramičar, grafičar, pjesnik i uspješan ugostitelj koji u kanadskom gradu Torontu ima jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih restorana jednostavnog imena – “Joso’s” kojeg danas i dalje uspješno vodi njegov sin Leo.
Uvijek je znao da će se vratiti doma
No, i onda kada je već godinama bio daleko od Zadra, znao je da će vratiti doma jer kako kaže tu želi “ostaviti svoje kosti, na zemlji od koje je i stvoren”.
– Pripremao sam se za povratak posljednjih 20-tak godina svog boravka i rada u Kanadi. Počeli smo graditi kuću, malo po malo, kamen po kamen. Moja supruga Angiollina i ja smo se vratili prije 14 godina, a djeca Elena i Leo su ostala i dalje raditi i voditi restoran. To su mi bile najljepše godine kad sam se napokon vratio doma, svojoj kući i kada je mogao sa svojom Angiollinom uživati u umirovljeničkim danima – priznaje Joso Špralja. Njegove Angiolline više nema, a on ne skriva koliko mu beskrajno nedostaje.
Toronto i Kanada mu više ne nedostaju iako je upravo tamo ostvario svoje, u ovom slučaju kanadske snove.
– Bila je to sreća ili možda prst sudbine. U Kanadu sam otišao u turistički posjet šogorici i šogoru – Eleni i Rudiju Martinovu i taj mi je posjet zapravo odredio život jer se pretvorio u posjet dug gotovo 30 godina – priča Joso.
Njegov zlatni glas uz gitaru u jednom kafiću u Torontu čuo je glavni glazbeni producent tadašnjeg Capital Recordsa i odmah mu ponudio ugovor. I tako je krenula njegova sjajna glazbena karijera te je nastupajući i na televiziji jako brzo postao vrlo popularan. Počeo je i dobro zarađivati i onda je shvatio da treba ostati.
I onda se opet u život Jose Špralje i njegove obitelji umiješao prst sudbine te je vlasnik restorana u kojem je Joso Špralja prvi puta zapjevao i krenuo “zvijezdanim stazama”, odlazio u mirovinu pa njemu prvom ponudio da kupi taj kafić.
Restoran bogatih i slavnih
– Supruga i ja smo dugo i puno razgovarali, dvojili… Nije to bila laka odluka. trebalo je riskirati i uložiti svu ušteđevinu, a nitko nije mogao jamčiti hoće li kafić doista poslovati toliko dobro da od njega možemo živjeti. Na kraju smo ipak, odlučli riskirati – sjeća se.
Radili su po cijele dane i u kafiću počeli spremati male, marende sa isključivo dalmatinskom spizom po receptima Angiolline i njezine mame. Frigane lignje, blitva, crni rižoto, škampe na buzaru, dagnje. Sve uvijek svježe i toplo. Nije im trebala reklama, popularnost kafića širila se usmenom predajom.
Joso Špralja i danas u poznim godinama slika, radi u bakrotisku i u svom domu – galeriji prepunoj umjetnina, fotografija i uspomena ponekad zasvira gitaru. O njemu danas brine Elena, a najdraži su mu trenuci đir po rivi – onoj samo njegovoj, najljepšoj, zadarskoj…