Zadarskom HGSS-u nedostaje plovilo za akcije na otocima

Sezona penjanja i planinarenja u NP Paklenica započela je, a suho, sunčano i toplo vrijeme, u prirodu privlači, posebice vikendima, sve veći broj građana. Za zadarske gorske spasioce to znači punu pripravnost, a samo u posljednjih nekoliko dana već su imali jednu spasilačku i jednu potražnu akciju. Potrebnu opremu za spasilačke akcije imaju, no kako doznajemo od Maksimiljana Babića, pročelnika zadarske stanice HGSS-a, nedostaje im plovilo, ali i sredstva za nabavku dijela opreme s kojom bi puno lakše obavljali poslove na terenu.
– Kad krećemo u potražne akcije kao što je jučerašnja na Dugom otoku, nama je problem prijevoz do otoka. Ako idemo brzobrodskim linijama, luke su udaljene kilometrima od mjesta na koja moramo stići i onda se moramo oslanjati na druge, policiju i Lučku kapetaniju. S njima imamo zaista dobru suradnju, ali kad bismo imali svoje plovilo puno brže bismo stizali do odredišta, a to bi nam olakšalo i povratak, pojašnjava Babić. Kako bi izbjegli nevolje, planinarima savjetuje da biraju izlet kojeg tjelesno i vremenski mogu savladati, da u planinu nikada ne idu sami i da se ne odvajaju od skupine.
– Prije odlaska u planine svakako je dobro da netko blizak zna smjer kretanja i vrijeme povratka. Uvijek savjetujemo i da se ljudi upišu u knjigu posjetitelja na planinarskim domovima, pitaju i slušaju savjet domara ili iskusnih planinara, da računaju i na moguću promjenu vremena, imaju sa sobom rezervnu toplu odjeću, kapu i zaštitu od kiše i vjetra, baterijsku svjetiljku, šibice ili upaljač i svijeću, malu osobnu apoteku za pružanje prve pomoći, a isto tako, oni koji se planiraju upustiti u neki duži izlet, sa sobom moraju nositi planinarsku zemljopisnu kartu i po mogućnosti kompas, savjetuje Babić ističući ujedno kao jako važnu preventivnu mjeru, držanje markiranih planinarskih puteva. Često se ljudi ozlijede, kaže ovaj iskusni gorski spasitelj, zbog neprikladne obuće. Treba, ističe, nositi čvrste, udobne cipele s gumenim rebrastim potplatom i izbjegavati odlazak u planine u zimskom periodu bez iskusnih članova u planinarskoj skupini. GSS-ovci imaju naputke i za slučaj kad se nesreća dogodi. Tada je, kaže Babić, najbitnije sačuvati prisebnost te smiriti sebe i druge.
– U slučaju nesreće, zaštitite unesrećenog i sebe od neposredne opasnosti kao što su primjerice pad, padajuće kamenje, gušenje, hladnoća, vlaga i slično. Zatim unesrećenom pružite prvu pomoć u okviru svog znanja i mogućnosti, označite mjesto nesreće ili mjesto gdje se unesrećeni nalazi i hitno o nesreći obavijestite HGSS. To su one osnovne stvari, kaže Babić dodajući kako se poziv za pomoć može uputiti preko broja 112, 192, 194, pozivom telefona stanica Hrvatske gorske službe spašavanja ili bilo kojeg člana HGSS-a. Ističe kako obavijest mora imati podatak o tome tko i odakle javlja, kako je saznao za nesreću, precizan opis mjesta nesreće, tko je unesrećeni, što mu se dogodilo, što je do poziva poduzeto i kakav je prilazni put mjestu nesreće.
– Poziv za pomoć u planini ili stijeni daje se svjetlosnim ili zvučnim znacima. Poziv i odziv treba ponavljati do uspostavljanja čvrste i razgovjetne veze. Znakovi za poziv daju se šest puta u minuti svake druge minute, a odziv istim znacima tri puta svake druge minute. Postavljanjem tijela u položaj “Y” – “yes”, odnosno uspravno se postaviti, raširiti i podići ruke), jer je to znak da trebamo pomoć kao i ispaljivanje crvene svijetleće rakete, pojašnjava Babić koji je zajedno sa svojim kolegama iz zadarske stanice GSS-a tijekom prošlogodišnje sezone sudjelovao u više od 40 akcija, spasilačkih i potražnih. U novu sezonu zadarski GSS-ovci ulaze spremni, ali i s nadom da će njihovu pomoć ipak trebati što manji broj ljudi.