Bleke i konji u novoj dimenziji

Cijela Gradska glazba Zadar došla je na pozornicu samo da bi klapi držala intonaciju

Prepuno kazalište dočekalo je Bleke i konje i njihovu veliku premijeru predstave, performancea, koncerta… Ni sami ne znamo kako bismo to točno nazvali, a oni su tome dali naziv “Ne damo te pismo naša”.
Show je krenuo skromno, pristojno, atipično za Bleke i konje. Voditeljica, gospođica Danijela, u večernjoj je toaleti educirala publiku čitajući tekst o klapama, klapskoj pjesmi, o tome kako klapa nije klapa ako ima instrumentalnu pratnju…
A onda je na pozornicu izašla, posebno za ovu priliku formirana, klapa sastavljena većinom od članova udruge Bleke i konji. Otpjevali su “Zbogom oče, majko”, pokazali da su nakon pet mjeseci proba dobro upjevani… I onda je uslijedio urnebes.
U klapskoj maniri pjevali su pjesmi “En ten tini”, na platnu iznad klape krenuo je njemački “soft” pornić iz 1972. godine, a uz sve to na pozornici je dvoje ljudi plesalo latinoameričke plesove.
Publika je na trenutke vrištala od smijeha, “klapski” momci ponašali su se profesionalno i davali sve od sebe da ne pogriješe i na trenutke uistinu nije bilo lako. Naime, teško je bilo odlučiti gdje gledati – u klapu, u plesače, u “filmić”…
Redale su se klapske izvedbe pjesama “Motori”, “Thunderstruck”, “Druže Tito mi ti se kunemo”, “Dinamo ja volim”, “Mujo kuje konja na mjesecu”…
Na pozornici su se izmijenili raznorazni likovi, od “Njemice” dalmatinskih korijena Barbare Gutenstang koja je imala beskrajan govor (na njemačkom) i koju se nije dalo potjerati s pozornice, osebujnog haiku pjesnika, gospodina Nene, maestra Edija u fraku, košulji, cipelama, čarapama i – tangama, breakdancera, kabaretskih plesačica…
Cijela Gradska glazba Zadar došla je na pozornicu samo da bi klapi država intonaciju. Sexymotherfuckersi su došli kao gosti, izveli nekoliko pjesama… Sve je završilo uz puno buke, klapa je pjevala svoje, Sexymotherfuckersi su prašili s “Ajme meni nije mi dobro”, gradska glazba je sve to pokušavala nadglasati, pornić je ušao u novu dimenziju…
Uglavnom, ako vam je puna kapa klapa, odnosno komercijalizacije u kojoj se muške klape pretvaraju u boy bendove, u kojoj imaju sve više pratećih instrumenata, projekt “Ne damo te pismo naša” je prava stvar za vas. Na ne baš suptilan i prilično humorističan način sve to ismijalo je nekoliko desetaka ljudi koji su se izmijenili na pozornici.

Klapa

Edi Nadarević, Srđan Ćuklin Ćuća, Marko Žorž, Davor Olić, Enio Meštrović, Joso Velčić, Marino Mirčeta, Kristijan Kanjer i Rino Radas.

Meštrovićev put

Enio Meštrović, lucidni i šašavi Bokanjanin s osmjehom je dočekao kraj izvedbe. Sjetili smo se kasnije, kroz priču o onome što smo u četvrtak navečer vidjeli, njegovih početaka s imitacijom Borata. Šetao je tada gradom u oskudnom zelenom trikou, s drvenim koferom i živom kokoši u rukama. Prošlo je od tada nekoliko godina, zvali su ga redikulom i budalašem, a on se cijelo vrijeme samo dobro zabavljao. Zanimljivo je bilo pratiti priču od početka, kao i vidjeti puno kazalište koje je došlo podržati jedan zadarski projekt, jednu zadarsku priču.