Devet zadarskih klapa zapjevalo na krštenju dvoje malih Vukovaraca

Riječ je, naime, o Smotri klapa Zadarske županije koja je drugu godinu za redom održana u gradu heroju, a osim nastupa u vukovarskoj dvorani Hrvatskog doma klape su zapjevale i na nedjeljnoj misi u vukovarskoj crkvi

Toliko neispričanih, ali zajedničkih i sličnih  priča, prožetih nitima dubokih i neizrecivih emocija prijateljstva i dubokog međusobnog poštovanja i ponosa, moglo se snažno osjetiti u subotu  navečer u dvorani Hrvatskog doma u Vukovaru kada je poznati zadarski  pjevač Ivica Sikirić Ićo, zajedno s najljepšim klapskim glasovima Zadarske županije, za kraj zapjevao – Ne dirajte mi ravnicu…
Prepuna dvorana Vukovaraca koji su došli na koncert kako bi opet u  svom gradu pozdravili drage prijatelje iz Zadra i osjetili dašak mora, lavande i maestrala – digla je publiku na noge u zajedničkoj pjesmi, a nakon koncerta, još uvijek pod dojmom dvosatnog sjajnog druženja, mnogi su Vukovarci komentirali kako će od “tog koncerta živjeti još najmanje  tjedan dana”.
Riječ je, naime, o Smotri klapa Zadarske županije koju je i ovu, drugu  godinu za redom, u povodu obilježavanja “svojih” dana i početka obilježavanja Dana Grada Vukovara, u organizaciji Zadarske županije u  Grad heroj dovelo čak devet klapa. Radi se o ženskim klapama – Kapric,  Luna, Murtelice i Garofuli te muškim klapama Kožino, Kontrada, Koporan i Timbar te mješovitoj klapi Maraška, a ovoga puta kao gost Smotri se  odazvao i od srca pridružio i Ivica Sikirić – Ićo.
Ruke moje nane
– Ima li što ljepše drage Vukovarke i Vukovarci no donijeti vam pjesmu  ovdje u Grad heroj, na obale Dunava, u naš Vukovar. Zatvorite oči, duboko udahnite pa ćete zasigurno osjetiti onaj miris pečenih srdela, mora,  smole bora ili ako sve u nama utihne, posve sam sigurna da možete  doživjeti onaj pjev cvrčaka i galebova ili ono napinjanje jedara na maestralu ili pak otkucaje kamenih zvonika. A pod zvonikom pjesma – starinska, naša, iskonska. I ove godine sretni smo što imamo mogućnost  uljepšati vam početak obilježavanja Dana grada Vukovara i najaviti kraj  naših Županijskih dana. Pjesma je najljepša poruka mira i prijateljstva,  zato nam ne preostaje drugo nego ukrcati se u brod pjesme i zaploviti… –  rekla je najavljujući početak koncerta Vlatka Vučić Marasović.
Osim što je sjajno vodila koncert, Vučić Marasović je u Vukovaru bila u  višestrukoj ulozi. Ona je, naime, pomoćnica pročelnice Ureda župana  Zadarske županije i jedna od najzaslužnijih za pokretanje ove manifestacije te besprijekornu organizaciju puta i dvodnevnog boravka u Vukovaru puna dva autobusa zadarskih klapašica i klapaša te nekolicine gostiju.
Samoj Smotri u Vukovarskom domu prethodilo je otvaranje izložbe –  Ruke moje nane paškog Foto kluba. Radilo se o 40-ak fotografija paške  čipke i  starih Paškinja u tradicionalnoj odjeći – fuštanima.
– To je svojevrsna uspomena na prošlost Paškinja koje su svojim vrijednim rukama šile čipku i tu vještinu prenosile na nove generacije. Fotografije su nastajale godinama i mnoge od tih Paškinja nažalost, više nisu  među nama – pojasnila je Vukovarcima Vlatka Vučić Marasović, a svu  raskoš i ljepotu paške nošnje zorno i “uživo” je pokazala i prekrasna mlada Paškinja – Antonela Buljanović koju je tako silno željela pozdraviti i s  njom se fotografirati za uspomenu i Eva Vrančić, 73-godišnjakinja iz Vukovara.
Uspomene Eve Vrančić
Ona je došla u Hrvatski dom prije svih. Šutke i s nostalgičnim osmijehom pomno je razgledavala, čak i detalje, na svakoj fotografiji, a onda je  otkrila dušu…
– Kao prognanica iz Vukovara živjela sam u Pagu punih deset godina.  Došle smo same moja kći i ja, bez ičega, s vrećicom. Nikada neću zaboraviti Pag i te ljude i dobrotu i iskrenost s kojom su me prihvatili. U Zadru  su mi se rodili i unuci a porodio ih je, zamislite, koja slučajnost – baš, dr.  Zvonimir Vrančić. Kći se i udala na Pagu za svog dečka Vukovarca. Tih  deset godina bilo mi je lijepo, koliko uopće u progonstvu može biti. Radila sam kao krojačica, kći kao frizerka, a zet je pekar – prebirala je po  sjećanjima Eva Vrančić dodajući kako se u Vukovar s obitelji vratila 2000.  godine i od tada više nije bila na Pagu ali sjećanja su još uvijek tako živa i  prijatelji su uvijek tu…
Njezina tri godine mlađa prijateljica, Marija Vučko, rodom je iz Posedarja, ali se preselila u Vukovar još kao djevojčica. Kao udovica živi sama  u obiteljskoj kući u Vukovaru jer djeca su otišla u svijet, “trbuhom za  kruhom”. U Posedarju i Zadru nije bila 40-ak godina ali je u subotu navečer i ona bila među prvima koji su došli u Vukovarski dom “nahraniti  dušu”.
A te večeri duša je svima bila puna – i Vukovarcima i Zadranima koji su  nastavili s pjesmom i druženjem i na svečanoj večeri koju su njima u  čast priredili kolege iz Vukovarsko-srijemske županije. Osim svojih suradnika toj predivnoj večeri, nazočio je i predsjednik Županijske skupštine  Vukovarsko-srijemske županije Antun Žagar te zamjenik gradonačelnika  Grada Vukovara Marijan Pavliček.
Krštenje uz klape
Biti u Vukovaru a ne posjetiti bolnicu, dvorac Eltz te ne položiti vijence  i zapaliti svijeće svim žrtvama Domovinskog rata na spomen-obilježju  masovne grobnice na Ovčari i Memorijalnom groblju – nitko ne bi propustio.
Sve zadarske klape duboko su se poklonile Vukovarcima, nakon što su  dan poslije, u nedjelju, zapjevale i na svetoj misi u crkvi svetog Filipa i Jakova te kroz misno slavlje još jednom predstavile svoju županiju izvodeći  napjeve koji se pjevaju u crkvama na području Zadarske županije i na  način kako se pjeva u crkvama zadarskoga kraja.
Nedjeljnu misu u vukovarskoj crkvi, koja je bila prepuna vjernika, zasigurno nikada neće zaboraviti ni roditelji dvoje tek rođenih Vukovaraca  koji su primili sveti sakrament krštenja uz pjesmu prijatelja iz Zadra i Zadarske županije.

Po prvi puta u Vukovaru

– Ove godine smo prvi puta u Vukovaru. Mogu reći u svoje osobno, ali vjerujem i u  ime svih članova klape, kako su nam impresije prekrasne. Čista srca i iskreno, iz dubine duše poklonili smo pjesmu svim ovim dragim ljudima. Nadam se da smo im donijeli radost i večer za pamćenje. Svaki čovjek, svaki školarac u ovoj zemlji trebao bi  doći u Vukovar. Posjetiti bolnicu, otići na Ovčaru… Svi smo duboko dirnuti. Doći  ćemo sigurno, opet – rekao je Ivica Antić iz klape Maraška.
Ivica Sikirić Ićo također je ovoga vikenda bio po prvi puta u gradu heroju. Rekao je  kako je izuzetno zahvalan na pozivu i da će zasigurno u Vukovar ići i dogodine, ako  bude pozvan.
– Ovo mi je bilo jedno neprocjenjivo, ali s druge strane i bolno iskustvo. Sasvim je  drugačije doživjeti i vidjeti sve ono što je bezumni rat donio nesretnim Vukovarcima,  nego na fotografijama u novinama ili na televiziji. Jako sam potresen – bolnicom,  Ovčarom, filmom Priča o Vukovaru, kojeg smo imali prilike pogledati – rekao je Sikirić Ićo.

Susret s dr. Vesnom Bosanac

Tomislav Pehar voditelj klape Kontrada s članovima svoje klape Vukovar je također pohodio prvi puta. I on je pokušao riječima opisati svoje emocije i dojmove, ali  je prije svega naglasio kako mu je bila neizmjerna čast doći u Vukovar te doživjeti i  osjetiti tek mali djelić tragedije i boli koju su doživjeli Vukovarci te se duboko pokloniti svim žrtvama.
 Za mene osobno najdirljiviji je bio trenutak kada sam u posjetu vukovarskoj bolnici imao priliku stisnuti ruku ženi – heroju, dr. Vesni Bosanac. Toliku blagost i veličinu duha nikada prije nisam osjetio. Ta žena je oprostila, ali nije zaboravila. Rekla  nam je kako joj je posebno drago kada se u bolnici sretne sa Zadranima jer, kako je  rekla, zna da oni znaju, razumiju… Što se tiče samog koncerta, odrađen je na visokoj razini i pokazala se snaga svih klapa i proživljene emocije. Dorljivo je bilo vidjeti  kako ljudi s nama pjevaju i kako se vesele dolasku Zadrana. Ovaj prvi susret s Vukovarom neću nikada zaboraviti – zaključio je Tomislav Pehar.

Sve klape na misi izvele glagoljaške napjeve

Na nedjeljnoj misi u vukovarskoj crkvi svetog Filipa i Jakova sve zadarske klape su  zajedno po prvi puta izvele i glagoljaške napjeve. Za to je najzaslužniji Ivica Dundović iz klape Koporan iz Poličnika koji je zajedno s voditeljicom Lindom Subotić uvježbavao klape i ujedno “rukovodio” nastupom u crkvi.
– Mislim da je koncert u crkvi bio jako zanimljiv jer smo se svi zajedno, osim klapskom pjesmom, predstavili zapravo i našim nematerijalnim kulturnim dobrom a radilo se o starohrvatskom, pučkom glagoljaškom pjevanju. Sve klape su ovo vrijedno i  strpljivo uvježbavale i vjerujem da smo Vukovarcima i na ovaj način pokazali svo  blago kulturne baštine naše Županije. Glagoljaško pjevanje je naime, svojevrsna preteča klapskog pjevanja i zbog toga ga  moramo ljubomorno čuvati i njegovati kako se  ne bi prepustilo zaboravu – pojasnio je Ivica Dundović.

Konobaru ispale čaše

Koliko iskreno vole pjevati i međusobno se družiti pokazali su zadarski klapaši i na  dugom putu prema Vukovaru i nazad. Pjesma uz gitaru gotovo da nije prestajala, a  ljepotu i snagu njihovih ujedinjenih glasova, bilo da je riječ o popu, rocku, dalmatinskoj šansoni – teško je riječima opisati.
Tome u prilog govori i jedan simpatični “incident”. Naime, na svečanoj večeri u jednom vukovarskom restoranu nakon koncerta u subotu navečer, a prije povratka u  hotel, devet klapa – ženskih i muških je zajedno otpjevalo – U boj, u boj iz opere Nikola Šubić Zrinski. Mladi je konobar ostao toliko impresioniran da su mu čaše doslovce ispale iz ruku i porazbijale se. Zadrani su mu na to “gromko” zapljeskali uz smijeh…
Na večeri je i Zvonko Karavida u ime Tankerske plovidbe, pročelnici za turizam  Grada – Marini Sekulić, uručio prekrasan dar – fotografiju tankera imenom Vukovar.