Riječ koja sva vrata otvara

Ako su političari i mislili kako će samo baciti udicu reformi da se birači  upecaju, shvatili su kako su se prevarili. Kada su već s toliko žara  najavljivali reforme, potpisivali ih i lijevi i desni, a posebno inzistirao  Most, na koncu su se i sami upecali, shvativši kako bi bez razvikanog  reformskog paketa potonulo i ono malo vjerodostojnosti što im iz  pristojnosti još kreditiraju hrvatski građani. Zato se nadvikuju i  predbacuju tko je to s reformama mislio iskrenije i poštenije, tko nije  izgubio iz vida dobrobit građana, a tko je imao figu u džepu. Vlada, u  početku od milja i nazivana reformskom, stjerana u kut, morala je  upakirati reforme (mirovinsku, zdravstvenu…), u želji da pokaže kako  misli ozbiljno. Naime, kada je u pitanju očuvanje vlasti toliko politički  izlizana “reforma” upravo je postala ona čarobna riječ koja sva vrata  otvara, izglađuje stalne trzavice između Domoljubne koalicije i Mosta i  uvijek je izgovor kada je među vladajućima narušen dogovor. Sukobi se  skupljaju, skupljaju i postavlja se pitanje kako će tako dalje, a onda  Karamarko ili Petrov, premijer Orešković ili Grmoja uskliknu “reforma”.  Dok je nje, bit će i Vlade.
Iznervirani Mostov zastupnik Ivan Kovačić prostom je izjavom  predbacio partneru HDZ-u nezadovoljan njihovim omiškim izborom i ne  želi, kaže, biti klaun, pa daje ostavku na vodstvo Mostovog kluba  zastupnika. Dokle će Petrov uspijevati smirivati situaciju pričom o  reformama kojima se mora podrediti sve jer je to ono za što je Most ušao  u politiku? No, zašto mu rejting stalno strmoglavo pada, morali bi se  upitati stupovi Mosta, Petrov i Grmoja te promisliti neće li se možda  odjednom naći jako daleko od obje obale, i lijeve i desne?!
Umjesto toga, kada se uplaše da bi ih HDZ, frustriran njihovim  zahtjevima i prohtjevima, mogao preslagivanjem Vlade otpiriti, oni  “bockaju” izjavama kako su SDP-u i Milanoviću, onom odbačenom  zauvijek, vrata za suradnju otvorena uvijek?! Boji se Most novih izbora na  kojima ne bi dobro prošao i zato će igrati s Domoljubnom koalicijom  toplo-hladno, no kako će ta reformska politička “građevina” otrpjeti  mogući eksplozivni gnjev HDZ-a i kako će se u takvoj napetoj situaciji  doista i moći provoditi za građane teške, a za premijera “fer” reforme.
Ako se vladajući između sebe stalno budu svađali pa onda posipali  pepelom reformi, a stvarne promjene u takvoj kompliciranoj shemi  vladanja izostanu, odnosno izostane pozitivan učinak, nije teško pomisliti  kako bi ih reforme koje su ih dovele na vlast mogle i koštati vlasti.
Gledajući kako se vladajući koprcaju u vlastitoj klopci, SDP-ovci likuju,  štoviše na Grmojinu bačenu rukavicu uzvraćaju svojom, tvrdeći opet uz  pomoć sad već iritantne riječi “reforma” kako će Most staviti na test.  Vidjet će hoće li u saborsku proceduru propustiti njihove zakonske  prijedloge o Gospodarskoj komori, financiranju političkih aktivnosti,  referendumu, medicinskoj uporabi konoplje, domovima umirovljenika te  civilnim i vojnim žrtvama Domovinskog rata, a onda ih i podržati. Tada  će biti jasno jesu li zakleti reformisti ili politički karijeristi.
Most, koji od početka iskazuje svojevrsni monopol na reforme očekuje,  pak, od SDP-a da podupre njihove jer ih je, podsjeća, sve već potpisao  dok su pregovarali za vlast. Umjesto da reforme podrže, moglo bi ispasti  da reformama političari jedni druge tek drže – u pat poziciji.
Nije teško shvatiti tko će to platiti.