Lova do krova

Zapuhalo je jugo u utorak navečer. Ono varljivo, kad pomisliš da dolazi osvježenje, a onda nakon nekog vremena shvatiš da ti je i dalje jednako vruće, samo je pritisak još veći.
Umro je Daniel Marušić. Te večeri su, njemu in memoriam, pustili posljednju epizodu Našeg malog mista. To je niz najtužnijih scena ikad snimljenih. Bepina je bolesna, umire, a dr. Luiđi je nakon 4 godina vodi “prid oltar”. Zaboravila sam što sam dotad radila i spustila daljinski, a nakon pola sata našla sam se kako sjedim okružena papirnatim maramicama, dok u jednu u njih jecam. Luiđi je rekao “La commedia e finita”, a meni je zazvonio mobitel.
Spustila sam se na ulicu i otišla na piće. Sjedila sam s dragim ljudima i promatrala Varoš uzburkanu domaćim snagama, sa tek tu i tamo pokojim zalutalim turistom. I onda krene priča o Lotu. Milijunima. Svatko ima neko svoj plan, svoju ideju, svoje razloge. Ćakula se zahuktava, riječi su sve glasnije i pomalo nam fali još ruku da s njima mlataramo.
Nakon pet minuta svi troje za stolom imali smo puno cipela, stan u gradu i kuću uz more, a budući smo u mislima u vikendu pred nama, već smo bili na Bora Bori, pijuckali koktele i toćali noge…
Dio novca dali bismo u “humanitarne svrhe”, ali mi, za razliku od onih koji se donacijama u takve “svrhe” busaju u prsa, točno znamo kome bismo pomogli. I ostali bismo anonimni, naravno.
Ja se samo nadam da će dobiti netko od mojih, bilo prijatelja, bilo rodbine, svejedno. Mislim, bilo bi dobro i da ja dobijem, ali nikad u životu nisam igrala Loto tako da ću vjerojatno sutra zaboraviti uplatiti.
Uglavnom, rodili su se i neki konkretni planovi i ideje. Bilo je tu emocija, čašćenja, talenata za biznis i još puno toga što se nakon spominjanja milijuna našlo na tom malom okruglom stolu u utorak navečer…
I nakon što smo platili dugove, kupili aute, kuće, stanove i cipele, proputovali svijet i ronili s dupinima, shvatili smo da dobitak na Lotu nije nimalo loša ideja. Nimalo. Ali… U glavama materijalno i financijski situirani počeli smo misliti na probleme koji nisu “te prirode”. I ne mogu se riješiti novcem. Ni kupiti ni popraviti. Neki o zdravlju, neki o obitelji, neki o ljubavi… I svi smo odlutali za svojim mislima, do situacija u kojima novac vrijedi jednako kao i toalet papir, možda čak i malo manje.
Ma nemojte misliti da vam solim pamet o tome kako nije sve u novcu ali, iako vam se možda ovih dana činilo drukčije, možda doista nije. Možda stvarno nije bogat onaj tko puno ima, nego onaj kome malo treba. I zato ako ste četvrtak i ovaj prilog dočekali bez da ste postali Loto milijunaš, ne brinite. Jer ako Mladen Grdović kaže da nije u šoldima sve, onda stvarno nije.