Kako se vratiti na posao u tvtku koje više nema?

Ono što smo tvrdili davne ’96. sada je konačno potvrđeno, dakle, potvrđena je činjenica da smo čitavo ovo vrijeme bili u pravu, da su otkazi bili nezakoniti. No, što to sada vrijedi ljudima kada tvrtke više nema, odnosno likvidirana je kroz stečaj. Pokazalo se da su ljudi otpušteni neutemeljeno. Da je to rješenje doneseno još 1996. godine ili godinu kasnije tužitelji bi bili vraćeni u radni odnos te radili na svome radnom mjestu nekoliko godina do stečaja tvrtke, kaže Uranija
Sudski postupak 80-ak bivših djelatnika protiv tuženika “Zadranka d.d.” u stečaju nekada jedne od najeminentnijih trgovačkih tvrtki u Hrvatskoj, vodi se već punih 13 godina, od čega šest godina na Općinskom sudu Zadar, a ostalih sedam pred Trgovačkim sudom u Zadru. Nekadašnji radnici, odnosno njihov punomoćnik, Vedran Uranija, pravni zastupnik SSSH, još davne 1996. godine podnio je nadležnom sudu sve relevantne činjenice i dokaze, da je predmetni otkaz Ugovora o radu nedopušten, protuzakonit te u koliziji s Kolektivnim ugovorom (KU) za djelatnost trgovine RH te da radni odnos tužiteljima ne prestaje. Te su relevantne činjenice i dokaze godinama prezentirali, prvo šest godina na Općinskom sudu te u žalbenom postupku na Županijskom sudu u Zadru, a potom sedam godina na Trgovačkom sudu u Zadru te u žalbenom postupku na Visokom trgovačkom sudu RH, da bi nakon nevjerojatnih 13 godina sudskog postupka u ovom radnom sporu koji se mogao i morao hitno procesuirati. Konačno je Visoki trgovački sud RH prihvatio argumentaciju te relevantne činjenice i dokaze tužitelja i njihova punomoćnika da je predmetni otkaz Ugovora o radu protuzakonit i dr. Međutim, Visoki trgovački sud RH je tako presudio tek sada kada tvrtke “Zadranka d.d.” već odavno nema, jer je likvidirana u pretvorbeno – privatizacijskom procesu koji do danas nije raščišćen, ali su, kako doznajemo, pokrenuti odgovarajući postupci u svezi s tim pred Državnim odvjetništvom RH i drugim mjerodavnim državnim institucijama.
Bez prava na naknadu
Na ovaj način tužitelji smatraju kako je Visoki trgovački sud RH povrijedio njihova temeljna ljudska prava koja se odnose na zakonit, regularan i pravičan postupak koji su im zajamčeni Zakonom, Ustavom RH, i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava, jer im je Visoki trgovački sud RH na taj način onemogućio da ostvare pravo na rad jer je presudu o utvrđenju otkaza Ugovora o radu protuzakonitim i dr. trebalo odavno donijeti kako su argumentirano tražili tužitelji i njihov punomoćnik.
– Ono što smo tvrdili davne ’96. sada je konačno potvrđeno, dakle, potvrđena je činjenica da smo čitavo ovo vrijeme bili u pravu, da su otkazi bili nezakoniti. No, što to sada vrijedi ljudima kada tvrtke više nema, odnosno likvidirana je kroz stečaj. Pokazalo se da su ljudi otpušteni neutemeljeno. Da je to rješenje doneseno još 1996. godine ili godinu kasnije tužitelji bi bili vraćeni u radni odnos te radili na svome radnom mjestu nekoliko godina do stečaja tvrtke, kaže Uranija dodajući da bi tako bili zaštićeni glede radno-pravnog statusa i pozicije glede pripadajućih plaća i drugih materijalnih naknada.
– No, iako su otkazi proglašeni nezakonitima, Sud je odbacio dio tužbe koji se odnosi na materijalne tražbine. Bit svega je, što je tek sada u ovom maratonskom sporu Sud konačno priznao da je Sindikat bio u pravu, mi koji smo prošli “drvlje i kamenje” u ovom slučaju. Od početka smo tvrdili da su ti otkazi nezakoniti i to u svim segmentima. Nije bila poštivana zakonska procedura, nije poštivan Kolektivni ugovor za trgovinu, ističe Uranija, pojašnjavajući da se u drugom dijelu odbijaju potraživanja iz nekih proceduralnih razloga. Navodno je trebalo postupiti na nekakav drugi način po mišljenju Suda.
– Naravno, na prvu točku o poništenju otkaza se nismo žalili, međutim, potraživanja radnika nisu prihvaćena s izgovorom da je prekršena procedura, na što se jesmo žalili te smo jedan dio od 80-ak predmeta dali na Visoki trgovački sud, a drugi dio na Vrhovni sud RH detaljno elaboriravši cijeli predmet od 1996. godine do danas u svim segmentima postupka, istaknuo je Vedran Uranija, pravni zastupnik SSSH.
S presudom koja je donesena nakon 13 godina tužitelji, odnosno bivši radnici Zadranke d.d., se ne mogu vratiti u radni odnos ni na rad, jer su radna mjesta ugašena, ali bi, kako smatraju radnici, oni morali imati pravo na tražbinu za isplatu naknade plaće i drugih materijalnih naknada, zbog znatno zakašnjelog, pravomoćnog utvrđenja nezakonitosti otkaza Ugovora o radu i dr.
Zakasnili za tražbinu?
Sada kad je konačno dokazano da je tužba za utvrđenje protuzakonitosti otkaza Ugovora o radu i dr. regularna, odnosno kada je konačno dokazano da je otkaz Ugovora o radu protuzakonit i kada više nema drugih razloga za osporavanje temeljne tužbe te tražbine za isplatu, pronađeno je kako su tužitelji nakon toliko godina navodno zakasnili sa zahtjevom za tražbinu. Tužitelji tvrde kako nikako nisu, a niti su mogli zakasniti sa zahtjevom za isplatu, odnosno s tražbinom za isplatu, naprosto zato jer tražbina za isplatu-naknade plaća i dr. materijalnih naknada iz radnog odnosa dospijevaju tek s pravomoćnošću presude o utvrđenju protuzakonitosti Odluke o otkazu Ugovora o radu. Upravo stoga Revizijskom sudu – Vrhovnom sudu RH predlaže se da usvoji reviziju tužitelja na način da preinači Rješenje Visokog trgovačkog suda RH i da usvoji dio tužbe koji se odnosi na utvrđenje da postoji i da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku “Zadranki d.d.” u stečaju, na ime neisplaćenih plaća i dr. materijalnih naknada za predmetno razdoblje i to počevši od trenutka utvrđenja da je predmetna odluka o otkazu Ugovora o radu za tužitelje protuzakonita, nedopuštena i koliziji s KU-om za djelatnost trgovine RH.
– Poništenje otkaza, danas, nekima već i pokojnima, radnicima “Zadranke d.d ” ne znači ništa jer tvrtka ne postoji. Uništena je u vrtlogu privatizacije kao i mnoge druge tvrtke u Zadru. Sreća je što je konačno u Ustav RH ugrađena stavka kako nema zastare privatizacijskog kriminala te će se možda jednog dana utvrditi zašto i kako je “Zadranka d.d.” propala, odnosno da će se naći krivac za konačnu propast te tvrtke. Ono što moram naglasiti još jednom, sada su poništeni otkazi, a na tu odluku se sada žalila “Zadranka d.d.” u stečaju, no ljudi se danas nemaju gdje vratiti, naglašava Uranija dodajući da sada čekaju konačnu odluku Vrhovnog suda RH vezano uz tražbinu za isplatu neisplaćenih plaća i dr. naknada za predmetno razdoblje.
– U rujnu imamo dogovoren prijam kod predsjednika Josipovića vezano uz nekoliko predmeta, radnike “Transporta”, sindikalne povjerenice “Dalme”, ali i slučaj “Zadranke”. Informirat ćemo predsjednika o cijelom slučaju i zamoliti ga da, ukoliko može utjecati, da se taj slučaj što prije riješi u skladu sa Zakonom i Ustavom RH, jer je vrijeme da se taj maratonski spor konačno okonča i da radnici pravično dobiju ono za što su svih ovih godina bili zakinuti. Isto tako vjerujem da ćemo u razgovoru s predsjednikom konačno utvrditi zašto je naš stav o nezakonitosti otkaza tek sada nakon 13 godina usvojen, nadam se da će on to preispitati, istaknuo je Uranija dodajući da se nada pozitivnom i pravičnom ishodu revizije na Vrhovnom sudu.
Jednako tako naglasio je kako se nada da će spor pozitivno biti riješen u RH, no u slučaju nezadovoljavajućeg rješenja nije isključio ni opciju uključivanja Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaj “Zadranke d.d.” naglašavajući kako su tužitelji, a i on kao njihov pravni punomoćnik spremni na sve kako bi zaštitili svoja osnovna ljudska prava, a poništenje otkaza je prvi pravi korak na tome putu.
 

Od uspona do propasti

Trgovačko društvo “Zadranka d.d.” osnovana je kao prvo trgovačko poduzeće odmah nakon što je Zadar pripojen matici zemlji Hrvatskoj. Ubrzo se razvilo u jedno od najvećih trgovačkih poduzeća ne samo u Zadru nego i u čitavoj regiji pa i u Hrvatskoj, s dobrim poslovanjem. Posjedovalo je brojne i veoma vrijedne nekretnine, zapošljavalo oko tisuću i pol djelatnika. Ubrzo je postalo zaštitnim znakom grada Zadra.
Pretvorbom i privatizacijom, kako ističu bivši radnici, to odlično organizirano poduzeće brzo je nestajalo i upropaštavalo se, a oni koji su ga godinama stvarali ostali su bez osnovnih ljudskih prava, prava na rad i prava na plaću. Prvotno je, kako doznajemo, uprava tog poduzeća radnicima osporila pravo na rad i na plaću te time prekršila temeljna ljudska prava, kada je djelatnicima protuzakonito otkazan radni odnos, a potom je Visoki trgovački sud RH prekršio temeljna ljudska prava tužitelja kada je presuda o protuzakonitosti otkaza Ugovora o radu donijeta tek nakon niza godina sudskog postupka, jer da je presuda donesena pravovremeno, tužitelji bi imali pravo na rad, odnosno na povrat na svoje radno mjesto, što im je sada onemogućeno. Tužiteljima je, kako izgleda, sada ostala jedino nada i vjera u pravni poredak RH da im temeljem Ustava RH i hrvatskih zakona budu priznata barem minimalna zakonom zajamčena prava u nemilosrdnom postupanju prema njima od strane uprave, kada su se radnici te tvrtke našli na ulici.