I dalje smo jaki

Kada sam odlazio u Zerbst, rekao sam da ću se, nakon epizode u Njemačkoj, vratiti u Zadar. I to sam napravio – kaže Benedik
Tri kola, tri pobjede. Nekako se to i očekivalo od kuglača Zadra koji su već razmazili svoje poklonike učestalim pobjedama u domaćem prvenstvu. U subotu je pao Željezničar. Prije toga Velebit u Mocirama i Novska u gostima.
– Ove dvije domaće utakmice nisu bile problem. Smatram da ne bi trebale biti problem niti ostale utakmice u Mocirama. No, Novska je uvijek teško gostovanje. Nikad ne znaš hoćeš li pobijediti tamo, kakvu god momčad da imaš. A mi smo se, nažalost, već i navikli gubiti na toj kuglani, tako da nam taj uspjeh mnogo znači – rekao je igrač Zadra Boris Benedik, povratnik u Mocire nakon dvije sezone provedene u Rot Wais Zerbstu, ponajboljoj europskoj kuglačkoj momčadi. Slovenac u redovima Zadra u subotu je ostvario rutiniranu pobjedu, a cijela momčad je rutinirano stigla do novih bodova, iako igra možda i nije bila na nekoj ekstra velikoj razini.
– Nekad je teško igrati ovakve utakmice. Nije bilo previše koncentracije kod nas, osjećao sam se kao da ne mogu povezati dva dobra hica. No, pobjeda nije dolazila u pitanje.
Za dva tjedna vas očekuje i prvi međunarodni izazov. Skoplje je ove godine domaćin Svjetskog kupa, natjecanja koje okuplja najbolje momčadi najjačih kuglačkih nacija.
– To je natjecanje veliki rulet. Smatram da su Zerbst i slovačka Podbrezova najveći favoriti i da će se ostale momčadi boriti za preostala dva mjesta koje vode u polufinale. Ima tu dosta izjednačenih momčadi. Uz nas tu su Mađari, Slovenci, Nijemci, Srbi… Prije svega cilj je polufinale. Ako to uspijemo ostvariti, onda je sve otvoreno – dodao je Benedik, koji napominje da mu nije bilo preteško donijeti odluku da se vrati u Zadar.
– Kada sam odlazio u Zerbst, rekao sam da ću se, nakon epizode u Njemačkoj, vratiti u Zadar. I to sam napravio. Ipak sam u Zadru proveo najbolje sezone u karijeri i moja želja za povratkom uopće nije bila upitna.
Momčad je nešto drukčija nego prije tri godine?
– Drukčija je, ali i dalje smo jaki, čvrsti i sigurno je da nikome neće biti lako s nama.