Na zadarskim sudovima sve manje maloljetnika

Danas je dobro. Živi sama i prebire po sjećanjima, dok joj život polako, curi kroz prste. Ožiljak na vratu još se uvijek dobro vidi… No, još je veći onaj na njezinoj duši. Taj nikada neće zacijeliti. Prije 14 godina, jednoga su jutra ušle u njezin stan i iz čista mira, zapravo zbog nešto sitnog novca, dvije prijateljice, osmašice, 14-godišnjakinje, od kojih je jednu dobro poznavala, udarile su je najprije staklenom bocom po glavi, a potom nožem razrezale vrat. Hitno je bila operirana i jedva je preživjela. Završile su u pritvoru, a potom je uslijedilo mučno suđenje, u ovakvim slučajevima uvijek, zatvoreno za javnost. Djevojčice su bile optužene za kazneno djelo – pokušaj ubojstva. Ovo je jedan od težih slučajeva sa zadarskog područja u kojem su počinitelji kaznenog djela bili maloljetnici.
Nakon istrage, kada joj je ovaj spis došao na stol, sutkinja Enka Moković bila je zapanjena okrutnošću djevojčica. Iako ni sama ne zna koliko je teških i velikih sudskih procesa “odradila”, koliko je presuda izrekla u svojoj pravničkoj i sudačkoj praksi dugoj gotovo 40 godina, i danas priznaje da je to bio jedan od svega nekoliko slučajeva koje nikada neće zaboraviti.
Slučajevi koje pamti
– Svega se sjećam. Bilo je to jedno teško i za mene kao čovjeka bolno iskustvo. Djevojčice su bile upućene u Odgojni zavod u Turopolje, odnosno Odgojnu ustanovu Ivanec gdje su odslužile svoju kaznu. Ali, sretna sam jer znam da su danas dobro i s njima je sve u redu. Nakon toga nikada više nisu dolazile u sukob sa zakonom i taj su nemili događaj ostavile iza sebe. Zbog toga sam zadovoljna, jer znači da su maloljetničke sankcije ostvarile svoju svrhu – priča poznata zadarska sutkinja Enka Moković, koja je sutkinja za mladež i predsjednica Kaznenog odjela zadarskog Županijskog suda.
Osim ovog slučaja, kada su maloljetnici u pitanju, sutkinja Moković pamti još dva, a drugi se dogodio godinu kasnije – 2003. godine. Nakon što je na svom računalu gledao pornografske fotografije, 16- godišnjak je silovao svog poznanika, tada mlađeg od deset godina. Dogodilo se to krajem ljeta u obiteljskoj kući starijeg dječaka. Bio je osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora.
– I još jedan slučaj koji mi se urezao u pamćenje dogodio se 1996. godine kada je skupina maloljetnika silovala maloljetnicu. Dogodilo se to u večernjim satima u centru grada. Na kaznu maloljetničkog zatvora bila su osuđena dvojica, a drugoj dvojici bile su izrečene odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod i u odgojnu ustanovu – ispričala je ugledna zadarska sutkinja.
U slučaju maloljetnih osoba, kao i u većini drugih zemalja, primjenjuje se poseban zakon koji se u Hrvatskoj zove – Zakon o sudovima za mladež. Zakon ih razlikuje i ocjenjuje prema dobnoj kategoriji, te je tako njime obuhvaćena populacija od 14 do 16 godina, potom od 16 do 18, a mlađim punoljetnicima se smatraju svi oni počinitelji kaznenih djela u dobi od 18 do 21 godine života.
– Benefiti iz Zakona o sudovima za mladež mogu se koristiti i u slučajevima kada osoba u vrijeme suđenja ima manje od 23 godine života, a sudi joj se za kazneno djelo počinjeno kao mlađi punoljetnik. Nakon toga osoba se smatra odraslom i prema njoj se postupa po općim propisima. Kada su u pitanju sankcije, kazna maloljetničkog zatvora može se izreći samo starijim maloljetnicima i to za ona kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora od tri godine ili teža. Maloljetnici se upućuju u Odgojni zavod gdje se obično izdržavaju teže i dulje sankcije i gdje maloljetnik može ostati najdulje tri godine, dok su odgojne ustanove obično primjerenije za one koji bi trebali izdržati blaže sankcije, ali ipak ih treba izdvojiti iz životne sredine – pojašnjava dalje sutkinja Moković.
Kada je u pitanju Zakon o sudovima za mladež, jedna od sankcija koja se primjenjuje jest i – pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora što zapravo znači uvjetnu osudu. Pridržaj se može izreći onda kada se procijeni da će se prijetnjom naknadnog izricanja kazne, maloljetnika odvratiti od daljnjih činjenja kaznenih djela, a vrijeme provjeravanja može trajati od jedne do tri godine.
– Dakle, ako maloljetna osoba u tom vremenskom razdoblju provjeravanja dođe u bilo kakav sukob sa zakonom opoziva se uvjetna osuda, odnosno pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora i maloljetnik ide u zatvor – objašnjava sutkinja Moković, naglašavajući kako se ipak prema maloljetnicima najčešće izriče odgojna mjera pojačane brige i nadzora kojom se poduzimaju trajnije mjere odgoja prema maloljetniku uz nadzor nadležne službe – Centra za socijalnu skrb, a maloljetnik se ne izdvaja iz obitelji.
Svjedoči i najbliža rodbina
U sudski proces prema maloljetnicima uključuju se svi, a najveća i svakako najvažnija karika u tom lancu, pripada timu stručnjaka Centra za socijalnu skrb koji ima zadatak dobro istražiti i proučiti sve članove obitelji, njihove međusobne odnose, uvjete pod kojima je maloljetna osoba odrastala, ukratko – izraditi socijalnu anamnezu temeljem koje se najčešće na kraju i donosi presuda, kazneno- pravna sankcija odnosno odgojna mjera.
– Socijalna anamneza je u procesu, Sudskom vijeću poput “svetog pisma”. Upravo zbog toga posljednjih godina u našim sudovima i državnim odvjetništvima, imamo stručne suradnike, defektologe odnosno socijalne pedagoge. Ono što se razlikuje od postupka prema odraslim osobama također kada je Zakon o sudovima za mladež u pitanju, jest i činjenica da nitko od najbliže obitelji ne smije koristiti blagodat ne svjedočenja. Moraju svjedočiti i otac i majka, braća, sestre… u odnosu na okolnosti potrebne za ocjenjivanje osobnosti maloljetnika i prilika u kojima živi. Razlika je još u činjenici što je prema maloljetnoj osobi ovlašten postupati jedino državni odvjetnik – nema privatne tužbe, niti oštećenik može stupiti na mjesto tužitelja. U Sudskom vijeću za mladež osim imenovanog suca od strane predsjednika Vrhovnog suda, nastoji se i da suci porotnici budu ljudi prosvjetnih struka – pedagozi, psiholozi, profesori – otkrila je na kraju sutkinja Enka Moković.
Iako živimo u teškim vremenima kada su mladi izloženi svakoj vrsti nasilja i postaju sami sve nasilniji te time i čine kaznena djela, prema statistici koju je pokazala sutkinja Moković, gotovo da je iznenađujući podatak kako je na zadarskim sudovima srećom, sve manje maloljetnih osoba počinitelja teških kaznenih djela.