Nema euforije – i dalje sam orijentiran na kratkoročne ciljeve

Izrazito sam zadovoljan proteklom godinom. Zaista sam napravio više nego što sam očekivao. Da mi je netko ponudio ove rezultate i ovaj plasman, odmah bih prihvatio
 U prosincu 2006. bio je 279. igrač svijeta. Isti datum u 2007. godini na svjetskoj rang listi držao je 170. mjesto. U prosincu 2008. već je bio 85., a danas je 61. igrač svijeta. Na europskoj rang listi je 29. Radi se o zadarskom stolnotenisaču Andreju Gaćini, igraču kojemu su tek 23 godine i koji bi još mnogo toga treba reći u stolnom tenisu. Već sada ne može proći niti jedan veći turnir a da Gaćina ne nastupa na njemu. Sve češće dolazi do borbi za visoke pozicije.
– Izrazito sam zadovoljan proteklom godinom. Zaista sam napravio više nego što sam očekivao. Da mi je netko ponudio ove rezultate i ovaj plasman odmah bih prihvatio – kaže Gaćina, koji je svjestan činjenice da nije realno očekivati da će se i u samom vrhu moći napraviti napredak kao proteklih godina. Ipak se trenutačno nalazi među elitom svjetskog stolnog tenisa. A tu su “seobe” na rang listi poprilično rijetke i teško ih je izvesti.
– Sad sam blizu vrha. Znam da mogu i više, ali nikako ne bih bio nezadovoljan da se stabiliziram na ovom mjestu. Da mjesec-dva ili tri ostanem gdje jesam. Meni je najvažnije to da osjećam da imam kvalitetu borit se s najboljim igračima.
Tvoj napredak i put k vrhu krenuo je prije četiri godine. Što se tada dogodilo?
– Imao sam 19 godina i upisao sam fakultet, no bio sam svjestan da se ne mogu baviti vrhunskim sportom i studirati. To nije moguće u ovom sportu i u ovakvom tempu treninga i putovanja. Odlučio sam zamrznuti fakultet i posvetit se stolnom tenisu. Tada sam se 100 posto posvetio sportu. I pogodio sam.
Napreduješ brzo. Imaš li neki konačan cilj? Nešto što si zacrtao da moraš ostvariti u karijeri?
– Ne. Uvijek sam pred sebe postavljao kratkoročne ciljeve i na taj način najbolje funkcioniram. Mogu sada reći, onako realno, da vjerujem da bi mogao ući u TOP 30, što bi samo po sebi bi veliki uspjeh. Dalje od toga ne razmišljam.
Dva velika natjecanja su obilježila proteklu godinu. Europsko i Svjetsko prvenstvo. Na oba turnira ostvario si vrlo dobar rezultat?
– Na Europskom prvenstvu koje se održalo u rujnu došao sam do dva četvrtfinala. Momčadski i u parovima. U momčadskoj konkurenciji bili smo prvi u kvalifikacijskoj skupini i svi su očekivali medalju, ali smo kiksali u četvrtfinalu. Što se tiče parova, Ivan Juzbašić i ja smo ostvarili pravi mali pothvat što smo ušli među osam najboljih parova Europe. Prije toga smo izbacili druge nositelje.
U pojedinačnoj konkurenciji ispali ste u osmini finala?
– Mogao sam bolje. Tijesno sam izgubio. Malo mi je satnica bila nezgodna. Cijeli dan sam nastupao, dok je moj protivnik imao priliku za odmor. Šteta, jer mi je ždrijeb bio otvoren da dođem do medalje. Nisam tad imao sreće, jer sam bio blizu svoje velike želje.
Na Svjetskom prvenstvu u japanskoj Yokohami ušli ste među 32 najbolja igrača svijeta?
– S tim rezultatom sam u potpunosti zadovoljan, pogotovo jer sam se taman oporavio od ozljede ramena, koju sam zaradio u siječnju na Slovenia Openu. Čak sam i tu mogao proći još dalje. No, ne kajem se radi toga. Kao što sam rekao, najvažnije mi je znati da mogu.
U protekloj sezoni imali ste nekoliko velikih pobjeda nad vrlo jakim igračima. Posebno upada u oči ona nad Waldnerom?
– Zaista mi je bila čast igrati protiv njega. Čak sam imao i malu tremu, no mora se priznati da je to igrač koji je na zalasku karijere. Legenda je definitvno, ali daleko je on od svojih najboljih dana. Draže su mi i vrjednije pobjede protiv Japanca Kan Yom, 18. igrača svjetske rang liste, ili protiv Oh Sang Euna, koji je osmi na svijetu.
U idućoj godini u Moskvi hrvatsku reprezentaciju očekuje Svjetsko momčadsko prvenstvo?
– Pitanje je hoće li igrati Zoran Primorac, pošto je već nagovijestio da bi se mogao oprostiti od nastupa za reprezentaciju u momčadskoj dijelu. Ali ako on bude igrao, mogli bismo biti jaki. Doduše, i ždrijeb nas malo mora pomaziti. Samo da izbjegnemo Kineze. Sa svima ostalima se može.
Osim Svjetskog prvenstva, koja važna natjecanja vas očekuje iduće godine?
– Svjetsko prvenstvo je vrhunac. Osim toga nastupat ću na mnogo turnira i, naravno, igrati njemačku ligu. Meni sada na neki način počinje borba za Olimpijske igre u Londonu. Želja mi je otići tamo bez da prije moram igrati kvalifikacije.
Zadranin trenutačno nastupa u njemačkom Saarbrückenu, klubu koji odlično igra u njemačkoj Bundesligi. Igra dobro. Padaju jaki igrači. Nedavno je odigrao i dvoboj s jednim od najvećih igrača u povijesti, Waldnerom. I dobio je. U istim dvoboju dobio je i odličnog lovca Wang Xia. Definitivno se otvorilo.
– Dobro nam ide. Nakon prvog dijela prvenstva smo četvrti, što, ako tako ostane, nam jamči ulazak u doigravanje. No cilj je ostanak u ligi. Ipak je to klub koji prvi put igra u Bundesligi, a i mi igrači se tek polako upoznajemo, pošto prije nismo zajedno igrali. Recimo da se potajno nadamo ulasku u doigravanje.
Tvoje igre u prvenstvu?
– Zadovoljan sam. Imam omjer 8:4 i trenutačno sam najbolji igrač u momčadi.

 SANDRINO ČUDO

Sandra Paović?
– Kada smo čuli za njenu nesreću, zaista je bilo prežalosno. Nakon toga su joj doktori davali 50% šansi da preživi i samo jedan posto da hoda. To nas je slomilo. Radi se o djevojci koja zaista ima vedri duh, a osim toga život je definitvno nije mazio. Ni prije tog događaja. No ovo što je napravila tijekom oporavka je pravo malo čudo. Možda i doslovno ima malo čuda, jer uspjela je prohodati. A sigurno je utjecala i njena golema volja za životom i njena vedrina.

 RAD NA KONDICIJI

U kojem dijelu sezone se nalazite?
– Trenutačno sam u fazi priprema za nastavak prvenstva. Doduše, ova polusezona je bila izrazito naporna i rano je počela radi Europskog prvenstva pa ne radim situacijske treninge. Samo radim na kondiciji, a uskoro ću opet za stol.
Kada je prvi nastup?
– U Njemačkoj ću 16. siječnja nastupiti na pozivnom turniru. Tri dana kasnije počinje prvenstvo.

 VRLINE I MANE

Koje su vam najveće vrline?
– Borbenost i upornost tijekom meča.
Mane?
– Nedostaje mi smirenosti u ključnim trenucima. Nekad ne uspijem zadržati koncentraciju.
Na kojem tehničkom detalju morate više raditi?
– Definitivno na forhendu. Pogotovo forhend flipu, važnom kratkom udarcu. Ako protivnika navučem da igramo preko backhanda, onda najčešće dobivam poen. Forhend malo šteka. Pogotovo dijagonale. Ali radim na tome. Već tri godine. Polako i to ispravljam.